Zapadni Balkan 2022: između Berlinskog procesa i Otvorenog Balk

Zapadni Balkan 2022: između Berlinskog procesa i Otvorenog Balkana

PISjournal-Samit Evropske unije (EU) i država Zapadnog Balkana održat će se 6.decembra 2022.godine u Tirani i spada u okvir strateške saradnje EU sa Zapadnim Balkanom.

Zapadni Balkan 2022: između Berlinskog procesa i Otvorenog Balkana – To je ujedno i prvi samit poslije ruske invazije na Ukrajinu, poslije koje je došlo do održavanja prvog neformalnog samitu EU 27 i sastanka u okviru Evropske političke zajednice u Pragu 6.oktobra 2022., koja okuplja sve države evropskog kontinenta, koje dijele zajedničke demokratske vrijednosti. Na ovom samitu bila su prisutna 44 čelnika država Evrope, izuzev Rusije i Bjelorusije.

U regiji Zapadnog Balkana je preko 30 aktivnih inicijativa u kojima učestvuju zemlje regiona. Strateško opredjeljenje svi zemalja je članstvo u EU i NATO, s tim da Srbija insistira na vojnoj neutralnosti. Vodeće regionalne inicijative su Berlinski proces i Otvoreni Balkan.

Zapadni Balkan između Berlinskog procesa i Otvorenog Balkana

U Evropi je ponovno u fokusu važnost mira, koji je dugo bio u sjenci i podrazumijevao se kao svakidašnja danost. Ruska agresija na Ukrajinu tretira se kao prvi evropski rat poslije Drugog svjetskog rata, jer se ratovi na Zapadnom Balkanu smatraju kao lokalni ratovi. Upravo je Evropska politička zajednica pokušaj da se u Evropi sačuva mir i okupe čelnici država, koje baštine iste demokratske vrijednosti. Po svemu sudeći jedno takvo okupljanje ne bi bilo uspješno i masovno, da nije došlo do ruske invazije na Ukrajinu.

Zaokret na Zapadnom Balkanu nastaje 2014.godine kada su dvije evropske zemlje, Njemačka i Velika Britanija, pokrenule zajedničku inicijativu kojom se mijenja pristup prema odvijanju procesa integracije. Na osnovu britansko-njemačke inicijative usvojena je Reformska agenda za Bosnu i Hercegovinu 2015.godine. Političke reforme kao što je provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci i drugih presuda odložene su za neko buduće vrijeme i još nisu sprovedene. Ova inicijativa je omogućila da stupi na snagu Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji (SAA) između Bosne i Hercegovine i EU.

Berlinski proces je inicijativa, koja je nastala 2014.godine na vrhuncu evroskepticizma unutar EU povezanog sa budućim proširenjem EU. Cilj je da se revitaliziraju multilateralne veze između država Zapadnog Balkana i EU, poboljša regionalna saradnju zemalja Zapadnog Balkana u oblasti infrastrukturnog i ekonomskog razvoja.

Lideri šest zemalja Zapadnog Balkana su početkom novembra ove godine na samitu u okviru Berlinskog procesa potpisali sporazume o međusobnom priznavanju ličnih karata, univerzitetskih diploma i profesionalnih kvalifikacija između ovih zemalja. Tako će biti ukinut vizni režim između Kosova i Bosne i Hercegovine što predstavlja veliki napredak u regionalnim odnosima. Ukoliko se ratificiraju tri sporazuma, to će biti dokaz da je Berlinski proces dobio novi zamah.

Otvoreni Balkan je autohtona regionalna inicijativa, koja je nastala pod prvobitnim imenom „mini Schengen“ na sastanku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, premijera Albanije i Sjeverne Makedonije, Edija Rame i Zorana Zaeva, oktobra 2019.godine u Novom Sadu. Pored navedenih zemalja osnivača, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, pojavljuju se kao gosti na pojedinim samitima, ali do sada nisu postale punopravne članice, a Washingtonskim sporazumom Srbije i Kosova septembra 2020.godine predviđeno je priključivanje Kosova inicijativi, ali do toga još uvijek nije došlo. SAD snažno podržavaju inicijativu „Otvoreni Balkan“.

„Otvoreni Balkan“ nije alternativa članstvu u EU nego ubrzani put da zemlje što brže obnove povjerenje i pripreme se za članstvo i iskoriste neiskorištene međusobne mogućnosti sinergije i saradnje. Ekonomija obima je važan moment za regionalnu saradnju. „Otvoreni Balkan“ postaje embrion novih ekonomskih klastera, koji će se formirati u regionu i predstavljati konkurentsku prednost država i regiona. Potrebno je prestati sa štetnom i zapaljivom političkom retorikom i osigurati pravilno suočavanje sa nedavnom tragičnom prošlošću regiona. Zemlje Zapadnog Balkana moraju uspostaviti snažniju političku, ekonomsku, naučnu, kulturnu, sportsku i svaki drugi oblik saradnje i zajednički nastupati prema EU kao grupa država sa jasno definiranim ciljevima, zahtjevima i interesima.

Analitičari smatraju, da Berlinski proces i Otvoreni Balkan nisu inkompatibilne inicijative, jer su obje usmjerene ka članstvu u EU. Berlinski proces je prvenstveno u funkciji ostvarivanja njemačkih interesa u regionu, dok je Otvoreni Balkan izvorna ideja čelnika regiona, koji moraju sami obnoviti narušeno povjerenje, pronaći oblike buduće saradnje i iskoristiti resurse, koji im stoje na raspolaganju prvenstveno vođeni svojim interesima.

Normalizacija odnosa Srbije i Kosova – imperativ sačuvati mir

Aktualna događanja na sjeveru Kosova podsjećaju na događanja iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Situacija je teža nego u posljednjih 10 godina i to ne koristi nikome. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i kosovski premijer Albin Kurti uz pomoć zvaničnog Brisela nisu postigli dogovor o prevazilaženju postojeće situacije. Zbog toga je State Department pozvao sve strane, da rade na pravičnom kompromisu i da naprave ustupke kako ne bi ugrozili decenije teško stečenog mira u ionako krhkom regionu. State Department se pridružuje pozivu EU, da Kosovo odmah obustavi sve planirane mjere koje bi eskalirale tenzije, uključujući i nametanje kazni za vozila. Predsjednik Srbije Vučić je bio spreman na kompromisna rešenja i u razgovoru sa kosovskim Srbima zamolio ih je, da gledaju da sačuvaju mir, da učine sve što je do njih da svojim ponašanjem, svojim stavom ne budu strana koja će biti okrivljena.

Imperativ je sačuvati mir. Visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku EU Josep Borrell izjavio je, da nije postignut sporazum Beograda i Prištine o registarskim tablicama i rekao, da su evropski pregovarači iznijeli prijedlog Vučiću i Kurtiju, kojim je mogla da se izbjegne rizična situacija na sjeveru Kosova i da ga je Vučić prihvatio, ali Kurti nije. Ambasador SAD u Srbiji Christopher Hill izjavio je da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić imao „konstruktivan angažman“ u pokušaju da se pronađe rešenje za problem sa registarskim tablicama na Kosovu.

Izvještaji institucija EU naglašavali su, da je Srbija motor normalizacije Zapadnog Balkana, kao i motor evrointegracija zemalja na Zapadnom Balkanu. Proces približavanja Srbije ka članstvu EU je posebno intenziviran posljednjih nekoliko godina. Činjenica je, da EU usporava Srbiji otvaranje novih pregovaračkih poglavlja (klastera) dovodi u pitanje namjere i planove EU o proširenju. Razgovori u Briselu su pokazali, da Srbija nije retrogradni faktor već regionalna lokomotiva za evropske integracije svih šest zemalja Zapadnog Balkana i epicentar dešavanja u regionu.

Analitičari smatraju, da Srbija ima najsnažniju i najrazvijeniju kadrovsku i logističku infrastrukturu sa kojom može u relativno kratkom roku da odgovori na izazove i potrebe pregovaračkog procesa i opravda atribut da je motor evropskih integracija na Zapadnom Balkanu. Istovremeno potpisivanje sveobuhvatnog pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova trebalo bi ustvari značiti i sporazum o članstvu Srbije i Kosova u EU. To je ispravan put ka normalizaciji odnosa.

Nedavno je u javnost izašla informacija o postojanju tzv. francusko-njemačkog prijedloga, koji bi trebao da otvori put ka normalizaciji odnosa Kosova i Srbije, koji temelji na dogovoru iz 1972.godine između dvije Njemačke i treba ga ozbiljno razmotriti i modificirati u postojećim okolnostima. Ključno je, da li EU i NATO žele Srbiju u savezu sa Rusijom i Kinom, koji Srbiju uvlače u svoje geopolitičke, vojne i ekonomske interese mimo EU i NATO, ili EU želi pomoći Srbiji da postane punopravna članica EU, u ovom slučaju je izbor na EU, koja treba da pomogne Srbiji i prestane sa neprestanim uslovljavanjima te balkanske države. Mnogim svojim potezima EU je hrabrila i jačala antievropske snage u Srbiji i išla na ruku rivalima EU, tu praksu je potrebno prekinuti u korist proevropskih snaga.

Kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu

Evropska komisija je u nedavnom izvještaju o Bosni i Hercegovini ocijenila i preporučila, da Vijeće EU na decembarskom samitu dodijeli Bosni i Hercegovini status kandidata za članstvo u EU.

Ukoliko EU dodijeli kandidatski status Bosni i Hercegovini, ona će i dalje u vremenskoj dinamici zaostajati u evropskom integracijskom procesu u odnosu na druge zemlje zapadnog Balkana: Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Albaniju.

Ohrabruju riječi novoizabranog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića, koji je na nedavnoj inauguraciji rekao: „Moja vizija BiH je evropska BiH i izgradnja zajedničkog identiteta. Jačajmo sigurnost BiH, jer iz iskustva znamo da za mir i ekonomski razvoj smo svi potrebni, a za konflikt nismo potrebni svi. Političari u BiH ne smiju biti sebični i raditi za svoju korist. Radimo za interes obespravljenih ljudi. Ne smijemo zbog popularnosti sijati mržnju… Pojačajmo saradnju sa prijateljskim državama i isto tako je regionalna saradnja sa susjedima bitna za mir, stabilnost, otvaranje trgovinskih odnosa, kulturne saradnje”.

Analitičari smatraju, da je od historijske važnosti zbog stabilnosti i mira na Zapadnom Balkanu ali i u Evropi zbog ukrajinske krize dodijeliti status kandidata Bosni i Hercegovini, jer je na prošlom vrhu EU taj status dodijeljen Ukrajini i Moldaviji iz istih razloga.

Rješenje – skorašnje članstvo u EU svih zemalja Zapadnog Balkana

Dok god EU ima nestabilnu i nemirnu regiju Zapadnog Balkana u svom susjedstvu neće se moći baviti i odgovoriti na ključna pitanja i izazove te se dugoročno strateški pozicionirati u međunarodnim odnosima i odgovoriti izazovima regionalne globalizacije.

Članice EU moraju pokazati vizionarstvo kada je u pitanju proces proširenje, jer bez proširenja u prošlosti nikada se EU ne bi razvila u tako respektabilnu regionalnu integraciju. S obzirom da EU ima 27 članica uvijek postoji mogućnost različitih uvjetovanja i blokada, koje države članice trebaju izbjegavati odnosno za to pitanje moraju pronaći institucionalno rješenje. To je posebno važno u okolnostima kada snažan utjecaj na Balkanu pokušavaju ostvariti Rusija, Kina, Turska i druge države. Neodlučnost EU može imati strateške posljedice na Zapadnom Balkanu odnosno postoje realne prijetnje da pojedine države uslijed neizvjesnosti procesa proširenja EU i pritisaka domaće javnosti mogu da promijene geopolitičku orijentaciju. Potrebno je okončati dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine potpisivanjem sveobuhvatnog pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa, a da pri tome zemlje regiona intenzivno rade na započetoj regionalnoj saradnji, posebno inicijativi „Otvoreni Balkan“.

Analitičari upozoravaju, da pojedine države članice EU ne bi mogle u potpunosti ispuniti uvjete za članstvo, koji se traže od država Zapadnog Balkana, dok EU postavlja nove uvjete odnosno kriterije za članstvo. U nedavnoj prošlosti su Bugarska i Rumunija primljene u članstvo, ali i Hrvatska, kojima su pogledali „kroz prste“ prilikom njihovog pristupanja u EU. O neprincipijelnosti EU govori i činjenica da je 2004.godine u punopravno članstvo primljeno čak 9,5 država, jer je primljena samo polovina Kipra. Često se navode kao primjeri francuska pokrajina Korzika i italijanska pokrajina Sicilija u kojima regulativa EU ni izbliza ne funkcionira kako to zahtijevaju EU standardi, propisi i direktive. Sasvim sigurno 18 miliona stanovnika Zapadnog Balkan neće i ne može ugroziti integraciju od 450 miliona stanovnika. Potrebno je precizirati, da li će i kada će doći do proširenja, jer se ne može do unedogled odlagati proširenje EU. Neizvjesnost procesa proširenja EU ide u korist onog dijela javnosti na Zapadnom Balkanu, koji se protivi članstvu njihovih država u EU i u korist je rivala i neprijatelja EU, a regionalna saradnja je put ka ubrzanom članstvu u EU.

Izvor

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.