Postoji vakcina, postoje djelotvorni lijekovi, postoji preko - Balkan Times

Zaboravljena pandemija

Postoji vakcina, postoje djelotvorni lijekovi, postoji preko sto godina relevantnog iskustva sa bolešću. A ipak zaraza je u napredovanju iako se zna da je to greška, protiv svake pameti i svakog suosjećaja.

Hilmar Schmundt

 

Grčke medicinske sestre uče kako postupati sa bolesnicima od tuberkuloze (1949)

Foto: Jean-Pierre Grisel / RDB / ullstein Bild/ Getty Images

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Ne radi se o Covidu – 19, Mers, Sars ili Eboli. Nego o tuberkolozi (TBC), najsmrtonosnijoj od svih zaraznih bolesti, koja svake godine odnosi 1,5 miliona ljudskih života, a od toga više od 200.000 djece.

Nekada je „sušica“ harala i u Evropi, dijelom je romantizirana kao u „Dami sa kamelijama“ ili, sa ironičnim prizvukom, u romanu Thomasa Manna „Čarobni brijeg“, čiji junak Hans Castorp filozofira: „Bolest je ipak u određenoj mjeri nešto časno, ako smijem tako kazati.“

Na sreću medicinar Robert Koch otkrio je izazivača, Mycobacterium tuberculosis i zato dobio Nobelovu nagradu 1905. godine.

Danas je tuberkuloza u industrijskim zemljama skoro zaboravljena međutim u siromašnijim dijelovima svijeta ona još hara. Sušica ne želi jednostavno nestati, nasuprot. Prema procjenama stručnjaka oko petina svjetskog stanovništva je zaražena sa TBC, međutim često se radi o „mirnoj infekciji“ bez simptoma. Dok god je imuni sistem dovoljno jak može se izazivač držati u šahu. Ali ako uz to dođe do opterećenja kao što je nedovoljna ishrana ili HIV infekcija TBC često izbija sa punom snagom. Šest zemalja nosi 60 posto novih oboljenja: Indija, Indonezija, Kina, Nigerija, Pakistan i Južna Afrika.

Trenutno se radi više od 500 studija o lijekovima i intervencijama za Covid – 19 i to je dobro. Sasvim drugačije izgleda kod tuberkuloze. Najveći ubica na svijetu je u velikoj mjeri ignorisan.

Ova nedostajuća pažnja se sada sveti. Napori oko Corone vode daljem jačanju već postojećeg ograničenog gledanja na račun borbe protiv tuberkuloze. Spremnost za donacije opada, pacijenti se više ne mogu liječiti, nekad planirano iskorjenjenje do 2030. se jedva može ostvariti, upozorava medicinar Mel Spigelman, rukovodilac nevladine organizacije TB alijansa, u razgovoru sa SPIEGEL: “Možemo li do 2030. iskorijeniti tuberkulozu? Jasno! Možemo li to ostvariti sa sadašnjim naporima? Ni u kom slučaju!“.

Svjetska zajednica bi mogla sa samo oko 15 milijardi dolara godišnje za istraživanje, dijagnosticiranje i liječenje ostvari ogroman napredak u borbi protiv tuberkuloze i spriječiti ogromne posljedične štete, kaže Lucica Ditiu, rumunska ljekarka, koja također radi kod TB alijanse.

Umjesto toga svjetska zajednica iščekuje. I posmatra kako se problem sve više zaoštrava. Multirezistentni sojevi tuberkuloze su u napredovanju, prije svega u istočnoj Evropi. Međutim svijet to ne gleda, kaže Ditiu u telefonskom razgovoru: „Ja sam bijesna i frustrirana.“ I ona sama se na putovanjima zarazila sa TBC i htjela je u proljeće započeti terapiju ali je zbog Corona krize to morala pomjeriti.

Tračak nade: Skoro 30 godina u liječenju tuberkuloze nije se ništa promijenilo ali sad se nešto dešava. U SAD je Prentomanid odobren kao novi lijek za kombinovanu terapiju. Nije ga razvio neki farmaceutski koncern nego organizacija opšteg dobra, naime gore pomenuta TB alijansa. Uskoro bi ovaj lijek mogao dobiti i dozvolu EU. To bi bio mali uspjeh usred velike tragedije. Hans Castorp iz „Čarobnog brijega“ nije u pravu: Bolest nije ništa časno. Postoji vakcina

Izvor

(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.

I agree to these terms.