Zlatko Lagumdžija :Uozbiljimo se, propast MMF - Balkan Times

Zlatko Lagumdžija :Uozbiljimo se, propast MMF aranžmana bi zatvorio put za sve donacije koje nas čekaju

Zlatko Lagumdžija :Uozbiljimo se, propast MMF aranžmana bi zatvorio put za sve donacije koje nas čekaju – Prof. dr. Zlatko Lagumdžija bivši je predsjednik Vlade RBiH, bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH i ministar vanjskih poslova BiH, profesor na Ekonomskom fakultetu i član mnogih međunarodnih udruženja i asocijacija. Jedan je od 200 potpisnika, preko 100 bivših šefova država i vlada, desetak Nobelovaca, nekadašnjih čelnika međunarodnih finansijskih institucija i lidera nevladinih organizacija i akademske zajednice, pisma koje je upućeno predstojećem G20 Samitu najrazvijenijih zemalja svijeta sa prijedlozima i pozivom za djelovanje u ovoj globalnoj krizi izazvanoj pandemijom koronavirusom.

Razgovarao: Dario Novalić

 

Svjetska javnost se pita (i očekuje) da li će nakon akcija pojedinih država u globalnoj borbi protiv koronavirusa i nastupajuće ekonomske krize doći do globalnih i koordiniranih odgovora na izazove koji su pred nama. Koji  su to  ključni strateški pravci koje ste predložili u borbi protiv dvije paralelne krize – zdravstvene i ekonomske?

– Polazimo od činjenice da se ovakve dvije globalne krize nikada ranije nisu „spojile“ ovako snažno i da se one moraju globalno i rješavati a ne zemljama prepustiti da se same bore kako znaju i umiju. To bi bilo pogubno za sve zajedno a posebno za slabije razvijene zemlje.

Prvi globalni odgovor na samu pandemiju treba ići preko Svjetske zdravstvene organizacije i on zahtjeva mnogo više sredstava nego što je sada na raspolaganju. Prvo je potrebno odvojiti dodatne tri milijarde dolara za istraživanje vakcine a potom 7, 2 milijarde dolara za hitnu i globalnu distribuciju kada se vakcina razvije kao i dodatne 2,25 milijarde dolara za terapiju oko 100 milona ljudi do kraja ove godine. Tu je i potreba za dodatnih 35 milijardi dolara za urgentnu pomoć zdravstvenom sistemu zemalja u razvoju.

Drugi   globalni odgovor mora ići preko međunarodnih finansijskih institucija jer je pred nama ekonomska kriza kakvu do sada nismo sreli. U finansijskoj krizi 2009. godine samo je Međunarodna banka za obnovu i razvoj morala svoje kreditne linije „preko noći“ povećati sa 19 na 46 milijardi dolara. Prijedlog koji smo poslali prema G20, šefovima 20 najbogatijih zemalja, podrazumijeva alociranje dodatnih kredita preko međunarodnih finansijskih institucija u iznosu od oko 600 milijardi dolara. Ilustracije radi samo taj dodatni iznos koji smo tražili je oko 200 puta veći od onog koji je danas pred vlastima naše zemlje. Pored toga za zemlje u razvoju treba za zdravstvo odvojiti novih 150 milijardi dolara a najsiromašnijim omogućiti hitni otpis 44 milijarde dolara.

MMF aranžman je pomoć u ekonomskom preživljavanju svih ljudi, očuvanju njihovih radnih mjesta i spriječavanju raspada privrednih subjekata i ekonomskog kraha države. I to nema veze sa tim koliko danas gdje ima zaraženih

Ono što bi za nas mogla biti šansa je zahtjev za moratorijem na otplatu postojećih dugova radi zaustavljanja prvog vala ekonomske krize i dugovne održivosti.

Dakle ovaj poziv G20 usmjeren je na spriječavanje pogubnih posljedica korone- krizu likvidnosti koja se pretvara u krizu solventnosti i onda globalna recesija prelazi u globalnu depresiju. Na ovim osnovama smatramo da hitno treba sazvati svjetsku konferenciju koja bi pokrenula zajednički globalni obračun sa koronom i ekonomskom krizom kao posljedicom pandemije.

Ovo vam sve govorim samo da bi jasnije vidjeli  kolike probleme  svijet očekuje i sprema se da ih zajednički rješava koristeći svu raspoloživu pamet.

Možete li nam prokomentirati ova dešavanja oko aranžmana sa MMF-om. Šta se krije iza ove priče oko procedura, novih pravila podjele…?

– Nažalost, ključni ljudi koji vode ovu zemlju, bez namjere da ih sve izjednačavam, borbu protiv korone su ostavili „u amanet“ narodu i ljudima na „prvoj liniji odbrane“ – ljekarima, policajcima, apotekarima, trgovcima i svim onima koji u svom poslu moraju biti u bliskom kontaktu sa drugim ljudima – da bi se posvetili „lovu u mutnom“ i pripremili za rasturanje ove zemlje kada pandemija prođe.

MMF aranžman je tako, umjesto da se odgovorno i ujedinjeno nastupi u traženju bolje pozicije za sve zajedno, postao poligon za dalje rušenje ugleda države i pokušaj uvođenja novih pravila na mala vrata kojim bi  se dalje oslabile institucije.

Primjeri pokušaja uspostavljanja novih pravila  sa ciljem urušavanja države su zahtjev Dodika da se poveća davno uspostavljeni  procenat iznosa za Republiku Srpsku(RS)  i Čovićev nalog za „kantonizaciju međunarodnih pregovora“ sa MMF-om.

Ovi zahtjevi se pravdaju time što nisu svi isto „napadnuti“ koronom i što je zdravstvo u Federaciji podjeljeno na nadležnost sa kantonima. Idu dotle da ih porede sa pomoći koju smo dobijali za poplave 2014. godine što nema nikave veze sa ovom vrstom problema koji je sada pred nama. Ovo nije pomoć za kupovinu zaštitne opreme doktorima, nabavku respiratora ili testova za koronu. MMF aranžman je pomoć u ekonomskom preživljavanju svih ljudi, očuvanju njihovih radnih mjesta i spriječavanju raspada privrednih subjekata i ekonomskog kraha države. I to nema veze sa tim koliko danas gdje ima zaraženih ili mrtvih pri čemu je svakako nepoznato koliko ljudi će na kraju biti direktna žrtva korone. Da  Dodikova i Čovićeva logika ima ikakve logike onda bi MMF, po današnjim podacima o broju zaraženih, polovinu od 330 miliona dolara usmjerio u Banju Luku, Čitluk, Tuzlu, Mostar i Široki Brijeg jer je u tih pet sredina  registrovana polovina zaraženih. Pri tome nisam  siguran da bi tih pet gradova prihvatilo sve te novce jer bi onda morali sami da vraćaju  dug od 165 miliona dolara.

Javnost je sada važnija nego u „mirna“ vremena. Strah od javnosti da će ih stići „politička i pravosudna korona“ je naš jedini način borbe kako bi na odgovornije ponašanje natjerali one koji danas institucionalno i politički vode zemlju

I ekonomski parametri vezani samo za današnju direktnu štetu od korone nas ne bi daleko odveli. Po tome bi Sarajevo trebalo dobiti ubjedljivo najviše jer je sada ovde najveći broj ljudi ostao bez posla zbog strukture zaposlenih u djelatnostima čiji je rad zabranjen odlukama štabova civilne zaštite. Istina, sarajevska kantonalna Vlada se „potrudila“ da ispravi nepravdu pa su, prepisujući  od drugih, odlučili da u martu pomognu one kojima je zabranjen rad tako što pomažu zatvorene kockarnice a ne pomažu npr. zatvorene hotele, turističke agencije, edukativne centre  ili stare zanate.

Dakle, sada je važno ne dozvoliti nove nepravde, otvaranje procesa koji bi rušili ionako oslabljene državne institucije kao i koliko- toliko sačuvati se od nove međunarodne blamaže. Ako im nije bitno dalje gubljenje međunarodnog kredibiliteta, „ kolišni“ god da je,  onda bi svi zajedno morali znati da je ovaj aranžman od 330 miliona dolara samo prvi u nizu paketa pomoći i reformskih finansijskih injekcija koje uskoro slijede i  bitno ovise o tome kakvim će se ovih dana pokazati naši narodni pregovarači i lideri.

Pojasnite nam, sredstva od MMF-a su donacija ili kredit i, zašto javnost o cijeloj ovoj priči oko ovog aranžmana nije upoznata na pravi način?

– Ovaj MMF aranžman je kredit ali trenutno bolji ne postoji a i sam po sebi je nedovoljan i za kratkoročno je preživljavanje kao i za ono što slijedi kada pandemija prođe. Propast ovog aranžmana bi zatvorio put i za donacije koje bi mogle slijediti ukoliko vlast pokaže makar elementarnu  odgovornost prema građanima koji su ih izabrali. Već smo naučili kako u borbi sa pandemijom moramo „spustiti“ krivulju rasta zaraženih i „razvući“ je u vremenu kako bi zaustavili nagli broj zaraženih i mrtvih i tako spriječili  „ubistvo“  zdravstvenog sistema u cjelini.

Isti princip se mora primijeniti i na ekonomsku krizu koja, ukoliko ubrzano  dođe na „cunami“ krivoj  može rasturiti, ne samo pojedine firme nego i ekonomiju u cjelini pa posredno i samu državu.

Upravo iz tih razoga javnost mora biti upoznata sa svim okolnostima i procesima odlučivanja. Ljudi moraju u potpunosti biti svjesni stanja i mogućnosti koje su pred nama i vršiti pritisak na one koji odlučuju.

Korona će proći. Nažalost, poražavajuća je činjenica da, prije svega, od  aktuelne vlasti zavisi kolike žrtve čemo imati i kakva budućnost nam slijedi nakon toga. Javnost je sada važnija nego u „mirna“ vremena. Strah od javnosti da će ih stići „politička i pravosudna korona“ je naš jedini način borbe kako bi na odgovornije ponašanje natjerali one koji danas institucionalno i politički vode zemlju.

Šta mislite o ovom potezu Rusije da medicinskom opremom za borbu protiv epidemije izazvane virusom korona pomogne jednom dijelu države- je li takva praksa poznata u svijetu?

– Za svaku pomoć koju bilo ko ili čitava država dobije trebamo svi zajedno biti zahvalni. Uobičajeno je da države šalju pomoć državama, ali nije nepoznato da se pomoć usmjeri i na regiju ili grad sa kojima postoje određene veze. Ovo više govori o nama nego o drugima. Nije nam nepoznato  da neke države imaju svoje „pulene“ u našoj zemlji i to se i ranije reflektovalo kroz „ciljanu“ pomoć. Ruska pomoć je prije svega rezultat  strateških veza Dodika sa Moskvom i jasna poruka svima.

Za mene nije ništa manji  razlog za brigu zašto, za razliku od naših susjeda, nismo dobili pomoć od nekih zemalja, prije svega sa Bliskog Istoka, sa kojima vlast stvara privid da imamo  bliske odnose. Dozvola državnih vlasti donesena konsenzusom da se odobri dolazak stranih državljana, ruskih ljekara, u Banju Luku zajedno sa medicinskom opremom iz Moskve bi bila  sasvim logična da nije isti dan ta ista  naša državna vlast donijela sramotnu odluku se zabrani da avionom iz Holandije za Sarajevo  stigne 27 naših državljana sa plaćenim kartama a još uz to se pobrine da isti avion vrati državljane druge zemlje kući. To je samo jedan u nizu slučajeva gdje vidite da se naša vlast ne brine za sve svoje državljane na isti način a još uz to vazalski pomaže strancima dok gazi po našim ljudima.

Kako komentarišete ekonomske mjere Vlade FBiH?

– Koristeći medicinsku terminologiju koja nam u ova pandemijska vremena svima postaje bliža, mogu konstatovati da je pacijent (naša ekonomija)  teško bolestan, dijagnoza (vladajućeg konzilija) loša, terapija (usvojena u Parlamentu) neadekvatna a doze potrebnih lijekova (Vlade) slabe i nedovoljne. Federalni „Korona zakon“ je loš pokušaj spašavanja budžeta a ne privrede. Rezultat može biti samo urušavanje budžeta i ekonomski krah.

Drugi problem je što se besmisleno pokušava jednim i pojednostavljenim zakonom sa dva mehanizma – uplatom doprinosa izabranim firmama i formiranjem garantnog fonda bez ikakvih kriterija –  riješiti svi ekonomski problemi. Nisu u istoj situaciji firme iz svih djelatnosti kao što nisu isti problemi ili rješenja malim ili srednjim i većim preduzećima.To vam je kao kada bi svakog bolesnika koji vam dođe u bolnicu „liječili“ sa dvije terapije – izvadili  mu slijepo crijevo i dali aspirin da mu „smirite“ temperaturu.

Nažalost, korona je izbacila na površinu sav jad i čemer politikanstva, populizma, nepotizma, nesposobnosti  neradnika i ulizica za koje nisam vjerovao da su ovoliko uzeli maha. Čast izuzecima, ali ovo je Vijeće ministara kojem ne bih nikada bio na čelu

Uplata doprinosa izabranim firmama je tako zakonski urađena da se poslodavcu i uposleniku više isplati da ode na biro za zapošljavanje nego da im se „pomogne po Korona zakonu“. Garantni fond od 80 miliona, zakonom definisan bez ikakvih kriterija, nije samo nedovoljan i ne rješava prave probleme nego još dodatno otvara mogućnosti za zloupotrebe i pomaganje firmama na isti način na koji su nedavno neslavno podijelili  pa ukinuli 21 milion pomoći „korona ugroženim opštinama“.

Da ste na čelu Vijeća miinistara BiH koje bi mjere predložili za spas ekonomije?

– Prije pet godina sam otišao iz operativne domaće politike vjerujući da znam iz kojeg mulja izlazim. Na žalost korona je izbacila na površinu sav jad i čemer politikanstva, populizma, nepotizma, nesposobnosti  neradnika i ulizica za koje nisam vjerovao da su ovoliko uzeli maha. Čast izuzecima, ali ovo je Vijeće ministara kojem ne bih nikada bio na čelu, sa ovakvim Predsjedništvom i parlamentarnom većinom u kojoj se realno pitaju ne više od tri i pol do možda četiri čovjeka , od koji bar dvojici ni jedan ozbiljan privatnik ne bi dao da vodi njegovu firmu sa ograničenom odgovornošću.

Za tako ozbiljan projekat kao što je  spas ekonomije u BiH mora postojati nešto što ne vidim na našoj sceni: liderstvo, vizija, strategija, organizacija, stručnost i posvećenost ljudi koji u tome učestvuju.

Da ne bi ispalo da bježim od konkretnog odgovora  daću  samo neke osnovne naznake onoga što bi moglo imati šansu ukoliko ljudi koji danas vode zemlju imaju volje da istinski urade ono što treba ovoj zemlji.

Predsjedništvo ima obavezu da vodi državu a to znači da sa Vijećem ministara, parlamentarnim i entitetskim čelnicima  preuzmu odgovornost i liderstvo u kreiranju kriznog ekonomskog paketa. Ne treba raditi ništa drugo osim ono što danas rade pravi lideri širom svijeta.

Prvi korak je zaustavljanje ekonomskog i socijalnog cunamija uz okupljanje sve pameti na programu ekonomskog oporavka neovisno o ideološkim ili bilo kojim drugim podjelama.

Iz velikog i globalnog problema možeš izaći samo ako misliš i radiš u velikim potezima i sa globalnim igračima. Kao primjer mogu uzeti SAD, Njemačku,  Mađarsku ili Hrvatsku tj.  zemlje koje su sve reagovale na isti način. Brzo, konkretno i uz kratkoročne finansijske injekcije koje su išle direktno u džepove ugroženih građana i uposlenika prije svega malih firmi, a sve to u iznosu koji je bio oko polovine dodatnog iznosa budžeta za godinu dana. U našem slučaju to je dodatni iznos od oko pet milijardi KM za budžete države i entiteta.

To je moguće samo uz vraćanje povjerenja međunarodnih finansijskih institucija u bh. vlasti. Zaštita Centralne banke od pokušaja koji su danas na sceni je preduslov da se zaštiti ukupni bankarski sistem i  uđe u nove pregovore sa međunarodnim institucijama sa ciljem da se obezbjedi moratorij na otplatu dugova ove godine čime se postiže znatno veći finansijski efekat od MMF aranžmana koji je sada na stolu. Da bi se dobili novi povoljni i neophodni krediti ne treba tražiti nikakve novce bez pravljenja novog paketa ekonomskih reformi. Dio tih reformi mora biti antikorupcijski set zakona i reforma pravosuđa za koji bi se tražila prioritetna i tehnička i finansijska pomoć od Evropske unije. Reforma penzionog sistema sa prelaskom na budžetsko umjesto fondovskog sistema uz pomoć međunarodnih finansijskih institucija je svakako  dio urgentnog  ekonomskog i socijalnog paketa. Ponovno pokretanje cestogradnje je moguće iz povoljnih međunarodnih „Korona fondova“ kao multiplikatora ukupnih ekonomskih aktivnosti. Puno je razloga zbog kojih imamo kapacitet da budemo među zemljama koje u ovom trenutku mogu da krenu ka „Zelenim fondovima“ EU i međunarodnih institucija sa pripremljenim projektima u kojima se finansiraju obnovljivi izvori energije.

Zato bih ljudima koji su dobili mandat građana da vode ovu zemlju toplo preporučio da razmisle o spasu ekonomije u BiH. Jer ako to ne uspiju, vjerujem da će njih same vrlo brzo snaći politička i pravosudna korona

Rebalansiranje entitetskih i usvajanje državnog budžeta  primjerenog prvom udaru korone je svakako neupitno a ovde se može dati samo par primjera kao ilustracija mjera odnosno principa po kojima se budžeti trebaju rebalansirati. Da bi se pomogle najugroženije kategorije stanovnika i pokrenula potrošnja,  prioritet bi bila podjela po 500 KM svakome sa mjesečnim prihodima manjim od prosječnog ličnog dohotka. Smanjenje plata za polovinu na period od tri mjeseca svim izabranim i imenovanim dužnosnicima na svim nivoima koji se broje u hiljadama je ekonomski, politički i socijalni čin. U toj kategoriji mjera je i  smanjivanje budžetskih davanja političkim strankama samo na neophodni minimum radi plaćanja baznih režijskih troškova i tehničkih uposlenika.

Transparentnost, pravednost, održivost i stručnost su  bazni elementi svake ekonomske reforme. Koronu   će ova zemlja i narod preživjeti, ali sada se mora misliti o tome od čega i kako će se živjeti. Zato bih ljudima koji su dobili mandat građana da vode ovu zemlju toplo preporučio da razmisle o spasu ekonomije u BiH. Jer ako to ne uspiju, vjerujem da će njih same vrlo brzo snaći politička i pravosudna korona.

Izvor: startbih.ba

(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.