U kojoj će se mjeri ispuniti očekivanja država članica NATO-a dolaskom Bidena na vlast?

U kojoj će se mjeri ispuniti očekivanja država članica NATO-a dolaskom Bidena na vlast? – Završetak košmara  Trumpove prisutnosti u Bijeloj kući stvorio je veliki val nade za međunarodnu zajednicu, posebno za evropske saveznike SAD-a u NATO-u. NATO (Sjevernoatlantski savez) doživio je najgore razdoblje svog postojanja nakon Trumpove pobjede 2016. godine.

Kao organizacija koja je simbolizirala jedinstvo i sigurnosno-vojno partnerstvo atlantskih zemalja, pretvorila se u poprište za atlantski sukob.

NATO je nakon Trumpove pobjede na izborima 2016. godine proživio  olujne godine. Mnogi posljednje četiri godine smatraju najgorim razdobljem u historiji Sjevernoatlantskog saveza. Trump je 2018. izvršio velik pritisak na Njemačku da poveća svoj odbrambeni budžet.

Emira Fatmic

Također je prošlog ljeta najavio da će povući oko 12 000 vojnika iz Njemačke. No, bez obzira na spor oko vojnog budžeta, podrška Bijele kuće političkom rascjepu u Evropskoj uniji, kao i nedostatak očekivane  saradnje s Evropom u suočavanju s Rusijom i spor oko saradnje s Kinom, izazvali su neviđeni razdor u ovom zajedničkom sigurnosnom  paktu, dok francuski predsjednik Emmanuel Macron nije objavio moždanu smrt NATO-a.

Ali sada se, Bidenovim dolaskom u Bijelu  kuću, postavlja pitanje može li Biden obilježiti povratak ere zajedništva u NATO savez i prijelaz iz Trumpove košmarne ere?

• NATO Između Kritika I Podrške Američkih Predsjedničkih Kandidata
• NATO Spreman Za Drugi Talas Pandemije Virusa Korona

Šta članice NATO-a žele od Bidena?

U trenutnoj situaciji, nakon eskalacije sukoba i opipljive razine napetosti između SAD-a pod vodstvom Trumpa i NATO-a, čini se da će članice ove organizacije od nove Bidenove administracije imati niz novih zahtjeva, od kojih su najvažniji:

Prvi i najvažniji zahtjev članica NATO-a od Bidenove vlade povezan je s pitanjem Rusije i njenim aktivnostima na području istočne Evrope.

Tokom proteklih godina mnogi su Evropljani dovodili u sumnju istinitost volje Donalda Trumpa da se suprotstavi Putinovoj politici, optužujući ga da tolerira Moskvu, posebno u vezi s pitanjem Ukrajine.

Dakle, izgleda kako se u novonastaloj situaciji Evropljani nadaju da će Biden voditi politiku maksimalne saradnje s članicama NATO-a u sučeljavanju s ruskim prijetnjama.

Drugi zahtjev članica NATO-a Bidenovoj administraciji u novonastaloj situaciji odnosi se na pokušaj zaustavljanja Trumpove doktrine izlazaka na polju američke vanjske politike.

Na području zajedničkih sigurnosnih čvorišta s članicama NATO-a, Trump je više puta pokazao da nije privržen sigurnosnim sporazumima i da želi smanjiti broj američkih vojnika u raznim zemljama, poput Iraka, Sirije, pa čak i Evrope.

Treći zahtjev članica NATO-a Bidenu je zaustaviti proces brzog povlačenja američkih trupa iz Afganistana, što je bilo odlučeno krajem Trumpovog predsjedničkog mandata.

Članice NATO-a zapravo su zabrinute da bi povlačenje američkih trupa iz Afganistana moglo ugroziti njihovu sigurnost.

Tako je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas naglasio da bi životi hiljada njemačkih vojnika mogli biti u velikoj opasnosti ako se američke trupe povuku, budući da bi bez američke tehničke i logističke podrške NATO-ovi vojnici bili izuzetno ranjivi.

S tim u vezi je glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, neposredno nakon Bidenove pobjede na izborima 3. novembra 2020.  zatražio od njega da zaustavi brzopleto povlačenje vojnika iz Afganistana.

Četvrti zahtjev Evropljana Bidenu može se dovesti u vezu s pitanjem vrste interakcije s turskom vladom u novonastaloj situaciji.

Tokom posljednjih nekoliko godina, napetosti između Evropljana i Turske u velikoj su mjeri eskalirale, što se odnosi i na američku vladu, ali ovdje je važna činjenica bila nedostatak koordinacije između tih zemalja u sukobljavanju s Ankarom.

Stoga se u novim okolnostima očekuje da će Biden postići jedinstveni pristup s ostalim članicama NATO-a prema vrsti konfrontacije s Turskom.

NATO-ova moždana smrt i put bez povratka atlantizma iz doba hladnog rata

Tokom proteklih godina politički su promatrači puno puta postavljali pitanje napetosti u NATO-u i fundamentalizacije sporova unutar te organizacije.

Činjenica je da je razdor u NATO-u postojao i u prošlosti, ali da se tokom Trumpove ere otkrio međunarodnoj zajednici poput otvorenih rana. U međuvremenu su evropske zemlje postale najvažniji igrači na putu raskola u NATO-u.

Jasan simbol toga može se vidjeti u naporima Francuske i Njemačke oko stvaranja “Evropskog vijeća sigurnosti” 2019. Naravno, treba imati na umu da pitanje formiranja evropske vojske izvan NATO-a nije plan preko noći koji je pokrenut tek nakon dolaska Donalda Trumpa na vlast, već su se tokom svih godina nakon hladnog rata Evropljani postupno udaljavali od SAD-a i imali jasne razlike u pogledima na sigurnosne krize.

Razlike u pogledima između evropskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država tokom invazije na Irak 2003. godine, napetosti vezane za proces narodnih revolucija u arapskim zemljama nakon 2011. godine i različiti pogledi na interakciju s arapskim zemljama zapadne Azije neka su od pitanja koja ukazuju na duboke i ukorijenjene razlike u sigurnosnom savezu  zemalja Atlantika.

Zapravo, evropske članice NATO-a sada vjeruju da, unatoč kraju Trumpovog mandata u Bijeloj kući, više ne mogu, kao u vrijeme hladnog rata, Ameriku smatrati kišobranom i zaštitnikom Evrope.

Stoga Evropljani moraju smisliti nove opcije za svoju budućnost, jer oni dobro znaju da su sjena koronakrize i unutarnji problemi Sjedinjenih Država toliko veliki da će Biden u sljedeće četiri godine biti više uključen u rješavanje tih problema i da nema posebnu priliku za obnovu atlantizma.

Kao što je francuski predsjednik Emanuel Macron više puta isticao, “Evropa treba braniti vlastitu sigurnost”. Zapravo, s Macronova gledišta, Evropa u bliskoj budućnosti treba postići “stratešku autonomiju”.

Ovo je pitanje tokom posljednjih godina, u sigurnosnoj i ekonomskoj dimenziji, više puta naglašavala njemačka kancelarka Angela Merkel.

U cjelini se može reći da se NATO suočava s moždanom smrću iznutra, i ne samo da ga Biden u sljedeće četiri godine neće moći spasiti od krize i institucionaliziranog jaza, već i u sljedećih nekoliko desetljeća neće imati sposbnosti za to.

Ekskluzivno –BalkanTimes