Turska dilema o nuklearnoj energiji
Prva turska nuklearna elektrana, izgrađena uz pomoć Rusije, izazvala je zabrinutost zbog njene sigurnosti i potencijalnog korištenja za proizvodnju nuklearnog oružja.
Turska dilema o nuklearnoj energiji – Turski i ruski zvaničnici u srijedu su položili temeljac za treći reaktor prve turske nuklearne elektrane Akkuyu, u južnom obalskom gradu Mersinu.
Sinem Koseoglu
Očekuje se da će prvi reaktor elektrane biti operativan 2023, u godini kada se obilježava stogodišnjica Republike Turske, a ostali reaktor bi trebali biti u pogonu od 2026.
Zajednička gradnja elektrane Akkuyu je počela u aprilu 2018, osam godina nakon što su dvije zemlje potpisale sporazum između dvije vlade.
Vlasnik projekta je ruska energetska kompanija Rosatom, dok je turski Akkuyu vlasnik licence i lokalni operator.
Kada bude završena, očekuje se da će elektrana proizvoditi 35.000 milijardi kilovat sati (kWh) električne energije godišnje, što predstavlja gotovo 10 posto ukupne proizvodnje električne energije u Turskoj. Radni vijek elektrane će biti 50 godina.
Ovaj pogon će staviti Tursku “u grupu zemalja sa nuklearnom energijom”, rekao je predsjednik Recep Tayyip Erdogan, pozdravivši je kao “simbol tursko-ruske saradnje”.
Ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je iz Moskve govorio na događaju putem video konferencije, kazao je da se radi o “zaista projektu-perjanici”.
Akkuyu je jedino postrojenje na nuklearnu energiju koje se gradi u Turskoj, ali se očekuje da se ove godine pokrene drugi projekt u pokrajini Sinop na Crnom moru, prema izvještajima, ako Ankara nađe novog partnera nakon što se japanski Mitsubishi povukao prošle godine.
Projekt su dogovorili japanska i turska vlada 2013. Konzorcij predvođen kompanijom Mitsubishi Heavy Industries proveo je do marta studiju izvedivosti u vezi gradnje elektrane od 4.500 megavata u Sinopu.
Viši energetski zvaničnik, govoreći uz uvjet anonimnosti, rekao je za Al Jazeeru da turska vlada također razmatra treću nuklearnu elektranu sa četiri reaktora na sjeverozapadu zemlje. Turski konačni cilj nije gradnja nuklearnog oružja, već diversifikacija energetskih izvora, kazao je on.
Ovisnost o Rusiji?
Otkako je potpisan projekt Akkuyu, zagovornici nuklearne energije u Turskoj su tvrdili da će ona ograničiti ovisnost Turske o stranim izvorima energije. Oni su također naglasili da se radi o čistoj energiji.
Međutim, neki međunarodni stručnjaci smatraju drugačije.
Henry D Sokolski, izvršni direktor Obrazovnog centra za politiku neširenja oružja iz Washingtona, rekao je da bi model finansiranja Akkuya mogao povećati ovisnost Ankare o Rusiji, velikom dobavljaču energije za Tursku. Projekt u potpunosti finansira Moskva.
Sokolski je rekao da se radi o intenzivnom ulaganju kapitala i zapitao se zašto Turska unaprijed obavezuje na takav dug dok plinovodom dolaze alternativni i jeftiniji izvori energije.
Može li Akkuyu biti meta?
Turska nije jedina zemlja na Bliskom istoku koja želi nuklearnu energiju. Saudijska Arabija i Jordan i dalje razmatraju gradnju nuklearnih elektrana. Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) također rade na tome, dok se odavno smatra da Izrael ima zalihu nuklearnog oružja te da Iran ima kapacitete da ga razvije.
Sokolsi je upozorio Tursku na regionalne izazove koji su posljedica ulaska u ovu “borbu”. “Vaše susjedstvo je opasno. Ljudi se bore. Nuklearni reaktori u ratu u kojem se puca mogu biti mete”.
On je kazao da bi rakete i dronovi mogli uništiti kritične dalekovode za reaktor i uništiti rezervne generatore, kontrolne sobe, objekte u kojim se nalaze reaktori, te objekte u kojim se skladišti iskorišteno gorivo iz reaktora.
“Ove vrste napada mogu ljude dodatno zabrinuti i rezultirati curenjem radijacije, poput one u Černobilu ili još gore”, rekao je Sokolski.
Turska je decenijama vodila rat protiv PKK-a, zabranjene Radničke partije Kurdistana koju su Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i Turska označile “terorističkom” organizacijom. U višedecenijskom sukobu je ubijeno gotovo 40.000 ljudi.
Medijski izvještaji navode da oružana grupa ima kampove u sjevernom Iraku gdje se razvijaju naoružani dronovi.
Turska je također uključena u sukobe u Siriji i na istočnom Mediteranu, dok su s Iranom povezani pobunjenici iz pokreta Husi u Jemenu gađali saudijske i emiratske mete raketama i dronovima. Oružane grupe poput Sirijskih snaga nacionalne odbrane, koji podržavaju vladu predsjednika Bashara al-Assada, mogli bi izvesti slične napade, smatra Sokolski.
Da li je izvodivo?
Nuklearna elektrana Akkuyu, vrijedna 20 milijardi dolara, izazvala je i druge zabrinutosti. Njena lokacija je kontraverzna od kad je sporazum potpisan s Rusijom jer se nalazi na području na kojem su česti zemljotresi, dok su drugi kritičari istakli zabrinutosti u vezi okoliša.
Ali neki analitičari podržavaju projekt.
“Nikada ne možete u potpunosti isključiti rizik od nuklearnih nesreća”, rekao je Sinan Ulgen, direktor istanbulskog Centra za ekonomiju i vanjskopolitičke studije. “Ono što je važno jeste pogledati uspješne primjere i ono što se gradi u Turskoj je nova generacija, visokotehnološko postrojenje”.
Ulgen je rekao da je dizajn Akkuyu elektrane zasnovan na analizi rizika i smatra da improvizirani dronovi ne mogu naškoditi takvom postrojenju.
Međutim, on je iskazao zabrinutost zbog upravljanja projektom. Rosatom je državna kompanija i ako se desi bilo kakav problem u nuklearnoj regulaciji, ima potencijal da postane ozbiljno bilateralno pitanje.
Viši turski energetski zvaničnik je kazao da kada je Ankara odlučila da izgradi nuklearno postrojenje, model u kojem Rusija u potpunosti finansira projekt je bio jedina izvodiva opcija.
Sumnje o atomskom oružju
Unatoč tvrdnjama Turske da će elektrana biti korištena samo za diversifikaciju energetskih resursa, neki su sugerirali da Ankara možda ima planove da obogaćuje uranij.
Turska i nuklearnim oružjem naoružani Pakistan imaju dugogodišnje sporazume o vojnoj saradnju koja se intenzivirala u posljednje vrijeme, a neki izvještaji sugeriraju da Islamabad možda tajno podržava program nuklearnog oružja.
Sporazumi o vojnoj saradnji potpisani su ranije ove godine sa Kazahstanom, zemljom koja pruža najmanje 35 posto uranija na svjetskom tržištu.
Upitan u vezi moguće nuklearne saradnje sa Pakistanom, viši energetski zvaničnik u Ankari je rekao da je tokom sastanaka u Beču bilo govora o mogućoj saradnji za mirnodopske svrhe, uz kontrolu IAEA, posebno u vezi radijacijske tehnologije i tretmana kancera.
Turska je potpisnica svih međunarodnih instrumenata za neširenje oružja i režime kontrole izvoza, uključujući Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani testiranja (CTBT), Konvencije o hemijskom oružju (CWC) te Konvencije o biološkom oružju (BWC).
Turska je također jedna od potpisnica obavezujućeg Međunarodnog kodeksa ponašanja protiv širenja balističkih raketa i drugih obećanja protiv oružja.