Trumpov plan da proda Mjesec - Balkan Times

Trumpov plan da proda Mjesec

image

Poenta priče o zajedničkim dobrima upravo je u imenovanju onih tipova vrijednosti koji nemaju cijenu. Stvari koje su ključne za opstanak naše planete, koje su svete i ključne za naše identitete i napredak svih i budućih generacija moraju biti posmatrane kao neotuđive. One nisu na prodaju. Možda smo odlutali daleko od te etike, ali nije prekasno da se insistira na tome da Mjesec, kao i brojni drugi darovi univerzuma, pripadaju svima nama.

David Bollier 

 Izvršna uredba SAD-a da eksploatira Mjesec pokazuje da neoliberalne ideje o ‘vrijednosti’ nadjačavaju kolektivno dobro.Kad je astronaut Neil Armstrong sletio na Mjesec 1969,
to je viđeno kao idealistični skok u 
svemir – “ogroman korak za
čovječanstvo”. Ranije ovog mjeseca trgovac nekretninama, koji je,
uprkos maloj vjerovatnoći, postao predsjednik, izjavio je da vidi Mjesec daleko
manje uzvišenim. Potpisao je izvršnu uredbu kojom je odobrio privatnu,
komercijalnu upotrebu Mjeseca i drugih “resursa van Zemlje”, kao
što su Mars i meteori. Nebeska tijela sada se posmatraju kao nezadužena
sredstva koja će donijeti profit.

Zazivajući konkurentske prijetnje iz Rusije i Kine, američki ministar
trgovine Wilbur Ross pozvao je vladu da podrži svemirski biznis, koji je u
povojima, tako što će poništiti regulative i koordinirati vladinu pomoć.
Naglasio je nevjerovatne mogućnosti svemirskog turizma (Trumpov toranj na
Mjesecu, možda) i ideje pretvaranja čvrstog leda na tamnoj strani Mjeseca u
vodik i kisik, koji bi mogli biti korišteni kao gorivo za rakete za Mars. To bi
bilo jednako “pretvaranju Mjeseca u jedan vid benzinske pumpe za
svemir”, kazao je Ross.

Trumpova administracija istražuje i ostvarivost “ekonomskog razvoja
svemira velikog obima”, uključujući “privatne lunarne sletače,
koji će određivati de
facto ‘prava na vlasništvo’ za Amerikance na Mjesecu do
2020”, kao i pravo da iskopava dragocjene metale na asteroidima. Ako sve
to zvuči kao film 2001:
Odiseja u svemiru, kazao je Ross s evidentnim ponosom, pa ta
vizija “postaje sve bliža stvarnosti, brže nego što ste mislili da je to
moguće”. Budući da je Trumpova karijera izgrađena na tvrdnjama
“istinite hiperbole”, skeptici bi mogli s razlogom vidjeti tu
svemirsku fantaziju kao prazno hvalisanje glavnog trgovca. Pa ipak, moramo
postaviti osnovno pitanje: ko uopće posjeduje Mjesec?

Čija su sada globalna dobra?

Ekonomisti i političari su se navikli referirati na svemir, okeane,
atmosferu, znanje o genetici i druge planetarne sisteme kao na “globalna
dobra”. Ovime se sugerira da ove stvari pripadaju svima i trebalo bi
njima upravljati za kolektivno dobro. Zapravo su nacije osmislile niz ugovora
koji nastoje kreirati zajedničko upravljanje kako bi se očuvali i zaštitili
različiti prirodni sistemi. S uvjerenjem da bi Antarktik trebao ostati
neposjedovan i nemilitariziran, sedam država s vjerodostojnim
teritorijalnim pravima na ovaj kontinent ratificiralo je sporazum 1959. godine
da tamo uspostave naučno istraživačko dobro.

Slično tome, kako je svemir postao nova granica, više od 100 država,
uključujući SAD, ratificiralo je Sporazum o vanjskom svemiru 1967. kako bi
osigurale da će istraživanje svemira biti za dobrobit čovječanstva.
Sporazum o Mjesecu iz 1979. (koji SAD nije potpisao, ali se smatra međunarodnim
zakonom) ustanovio je da površina, potpovršina i resursi Mjeseca neće biti
tretirani kao privatno vlasništvo. Drugim riječima: nema vlasništva, nema
iskopavanja resursa, nema militarizacije, nema kolonizacije.

Napomena
o autorskim pravima

image

Preuzimanje
dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom
14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna
upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima
zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola
nije navedena u samom materijalu.”

Ako
neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti
Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako
neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti
24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans,
te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Imperijalističke navike, međutim, teško umiru. Kako pokazuje Trumpova
izvršna uredba, uprkos sporazumima, nacionalne države u praksi rijetko
tretiraju “globalna dobra" kao dobra, odnosno kao
saradničke socijalne sisteme za korištenje zajedničkog bogatstva na
poštene, uključive, dugoročne načine. Češće, na zahtjev industrije, nacionalne
vlade vide "globalna dobra" kao besplatne resurse za grabljenje
svega što im je dostupno. Potrebe ekosistema, drugih ljudi i budućih
generacija sekundarna su, ako ne i trivijalna pitanja.

S nizom sporazuma da se zaštite okeani, kao "zajedničko naslijeđe
čovječanstva”, započeto je 1970-ih s ambicijom da se spriječi
pretjerana eksploatacija minerala iz dubokih mora, ribnih zaliha i drugih
morskih resursa. No, s vremenom se način razmišljanja nacionalnih država
promijenio na “Hajdemo se pobrinuti da naša država može raditi šta želi i
dobiti svoj ‘pošten udio’ profita”. Ukratko, jezik “globalnh
dobara" iskrivljen je. Nacionalne države i industrija nemaju ozbiljne
težnje da djeluju kao savjesni upravnici našeg zajedničkog dobra. Njihovi
su prioriteti vraćanje investicija i slavljenje nacije.

Darovi univerzuma pripadaju svima

Ta navika dobila je mračni zaokret tokom pandemije korona virusa, dok
se privatne farmaceutske istraživačke kompanije utrkuju da proizvedu vakcine i
druge tretmane. Iako se njihov rad zasniva na zajedničkom naslijeđu medicinskog
znanja, koje često finansiraju porezni obveznici, te iako se rješenja brže
nalaze saradnjom i dijeljenjem znanja, čovječanstvo je sada talac
privatnih, konkurentskih modela, koji pozicioniraju državu protiv države i
bogate protiv siromašnih. Tretiranje medicinskog istraživanja i razvoja i
otkrića u liječenju kao izvornih zajedničkih dobara može brže proizvesti
pristupačne, široko dostupne tretmane, kao što je pokazalo partnerstvo između
Svjetske zdravstvene organizacije i Inicijative "Lijekovi za zanemarene
bolesti”. Trebamo se sjetiti historije iskorjenjivanja dječije paralize.
Kada je 1950-ih reporter upitao medicinskog istraživača Jonasa Salka ko
posjeduje patent za novu vakcinu protiv dječije paralize, on je
odgovorio: "Pa, narod, rekao bih. Nema patenta. Možete li patentirati
Sunce?“

Vremena su se promijenila i sada je sve od sjemena do podzemih voda, boja
i mirisa, uobičajenih riječi i sitnih muzičkih isječaka zaključano kao
privatno vlasništvo. Cilj Trumpove administracije da eksploatira Mjesec samo je
logični produžetak te etike. Ona potječe od neoliberalnih kapitalističkih
uvjerenja o "vrijednosti" – ona koja može biti inkorporirana u
prava o privatnom vlasništvu i zamijenjena za novac na tržištu ima vrijednost.
Bilo šta što se koristi za kolektivne, netržišne ili konzervacijske svrhe, bez
novca koji prelazi iz ruke u ruku, po definiciji je bezvrijedno. Cijena =
vrijednost. Otvoreno dijeljenje izvora može biti produktivno, ali ne doprinosi
bruto domaćem proizvodu.

Poenta priče o zajedničkim dobrima upravo je u imenovanju onih tipova
vrijednosti koji nemaju cijenu. Stvari koje su ključne za opstanak naše
planete, koje su svete i ključne za naše identitete i napredak svih i
budućih generacija moraju biti posmatrane kao neotuđive. One nisu na prodaju.
Možda smo odlutali daleko od te etike, ali nije prekasno da se insistira na
tome da Mjesec, kao i brojni drugi darovi univerzuma, pripadaju svima nama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu
autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.