Svjetsko prvenstvo u Kataru-šamar za Izrael govori o opasnostima

Svjetsko prvenstvo u Kataru-šamar za Izrael

Postoji toliko gađenje lokalnog stanovništva prema izraelskoj politici na Svjetskom prvenstvu da čak i novinari koje je poslao režim aparthejda izvještavaju o “Kupu mržnje” (kako stoji u naslovu jednih izraelskih novina) prema Izraelcima na ulicama Dohe.

Svjetsko prvenstvo u Kataru-šamar za Izrael –  govori o opasnostima za Izraelce u Kataru i o tome kako su bili izloženi neprijateljima sa svih strana.

Ako je Izrael imao ikakve nade za jačanje veza, bio je u zabludi.

Umjesto toga, fudbalski navijači, a posebno Arapi, na prvom Svjetskom prvenstvu na Bliskom istoku, drže se podalje od izraelskih novinara u Kataru koji su pokušavali da ih intervjuišu u pokušaju da pošalju kući atraktivne naslove ratnim zločincima na okupiranoj palestinskoj teritoriji .

Prije nego što je Svjetsko prvenstvo uopće počelo, izraelski zvaničnici su izrazili nadu da će takozvani “Abrahamski sporazumi” uz posredovanje SAD-a postignuti sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom 2020., a kasnije Sudanom i Marokom, inspirisati dalju normalizaciju, a velika se nada polagala na jednog od uticajnih igrača u regionu- Saudijsku Arabiju.

Ali scene na ulicama su ilustrovale izazove sa kojima se suočavaju šire izraelske ambicije dvije godine nakon što su neke države Perzijskog zaljeva uspostavile formalne veze s ovim okupatorom.

Pokušaji da se intervjuišu neki arapski fanovi, propali su kada su izraelski novinari najvećih režimskih emitera rekli da ih se omalovažava zbog snažnog bojkota i protivljenja naroda arapskih i islamskih zemalja koje su normalizirale odnose u protekle dvije godine.

Snimak koji pokazuje kako Saudijci, Katarci i libanonski navijači, između ostalih, odlaze od izraelskih novinara postao je viralan na internetu.

Jedan izraelski reporter je rekao da su palestinski navijači održali improvizirani protest pored njega, mašući zastavama i skandirajući “idi kući”, misleći na evropske i američke zemlje iz kojih su izraelski doseljenici migrirali u Palestinu tokom proteklih decenija, što je dovelo do brutalne izraelske kampanje etničkog čišćenja protiv Palestinaca.

S druge strane, široka podrška potlačenom palestinskom narodu prikazana je palestinskim zastavama koje se vijore unutar i izvan stadiona uprkos činjenici da se Palestina nije kvalificirala za turnir. Navijači iz mnogih arapskih i islamskih zemalja nosili su palestinske zastave na utakmicama i oko vrata.

Saudijski državljanin Khaled al-Omri, koji radi u naftnoj industriji i bio je u Kataru kako bi podržao svoj domaći tim, rekao je Reutersu da neke “zemlje u arapskom svijetu idu ka normalizaciji – ali to je zato što većina njih nema vladare koji slušaju svoj narod”.

Aseel Sharayah, 27-godišnji Jordanac na turniru, rekao je da bi također odbio razgovarati s izraelskim novinarima, iako je Aman potpisao mirovni sporazum s režimom 1994. godine.

„Da sam vidio nekog od njih, ne bi bilo vremena za interakciju“, rekao je Sharayah, koji radi za Evropsko-jordanski komitet u Amanu. “(Izraelska) politika zatvara vrata svakoj mogućnosti za više veza između zemalja.”

U drugom slučaju čistog gađenja prema Izraelu među arapskim svijetom, izraelski mediji su objavili da je katarski taksista izbacio jednog od novinara režima aparthejda iz svog taksija nakon što je ovaj otkrio da je Izraelac.

Kako prenose izraelski mediji, vozač je odbio da primi novac novinara jer “ubijaju njegovu (palestinsku) braću”, dodaju izraelski novinari, “ostavio me je usred ničega, rekao da neće uzeti novac jer mi ubijamo njegovu braću i sve te stvari”.

Izraelski novinar tvrdi i da su poslani zaštitari da uklone njega i njegovu snimateljsku ekipu sa katarske plaže.

U izvještaju se navodi da su zaštitari poslani da uklone njega i njegovu snimateljsku ekipu sa katarske plaže nakon što je zamolio lokalni restoran da snima u njegovim prostorijama. “Vlasnik je tražio da zna odakle smo akad je saznao da smo Izraelci pozvao je zaštitare da nas isprate”, rekao je novinar.

Vlasnik restorana na plaži je također uzeo telefon novinara, zahtijevajući da izbriše sve fotografije snimljene u njegovom restoranu, rekao je reporter: “Osjećao sam se ugroženo”.

Jedan video koji kruži internetom prikazuje egipatskog navijača kako se mirno smiješi dok ga izraelski emiter predstavlja uživo u eteru. Zatim se nagne u mikrofon i izgovara: “Viva Palestine.”

Još jedan snimak koji je ove sedmice postao viralan sa ulica Dohe prikazuje grupu Libanaca kako napuštaju intervju uživo s novinarom nakon što su saznali da je Izraelac. Jedan od njih je dobacio: „Nema Izraela. To je Palestina.”

Dok ni izraelski okupatorski režim ni Palestina ne igraju na turniru; Palestina je zauzela istaknuto mjesto na prvom Svjetskom prvenstvu na Bliskom istoku.

Tokom ceremonije otvaranja prije prve utakmice, falanga katarskih muškaraca došla je na stadion Al Bayt skandirajući “Svi su dobrodošli”, noseći sa sobom veliku palestinsku zastavu. “Mi brinemo o ljudima u Palestini, a svi muslimanski narodi i arapske zemlje drže palestinske zastave jer smo uz njih”, rekao je čovjek koji je nosio zastavu.

Jedan Izraelac, koji je dao samo svoje ime, rekao je za novine Guardian “većina masa ovdje ne prihvata prisustvo Izraelaca”.

Izraelski zvaničnici objavili su video zapise u kojima pozivaju svoje fanove da se pritaje.

“Iranski tim će biti na Svjetskom prvenstvu i procjenjujemo da će ga pratiti na desetine hiljada navijača, a biće i drugih navijača iz zemalja (perzijskog) zaljeva s kojima nemamo diplomatske odnose”, rekao je Lior Haiat, visoki izraelski zvaničnik.

“Sakrijte svoj izraelski identitet radi vaše lične sigurnosti”, dodao je Haiat obraćajući se izraelskim navijačima.

Također je izrazio nadu u pozitivno izraelsko prisustvo u Kataru bez problema koje bi moglo unaprijediti ambicije Izraela da se dalje integriše u region nakon dogovora o normalizaciji sa dva susjeda Dohe iz Perzijskog zaljeva.

„Veoma se nadamo da će stvari ići glatko“, rekao je Haiat.

Uz obim toliko drugih incidenata u kojima su izraelski naseljenici postali viralni na turniru, čini se da stvari ne idu tako “glatko” kao što je izraelski režim očekivao.

Također pokazuje ogromnu solidarnost s Palestincima i ogorčenost prema izraelskim ratnim zločinima i masakrima nad djecom.

Još važnije, ono što je istaknuto u Dohi, jeste da uprkos tome što nekoliko arapskih vladara i monarhija normalizuju veze sa Izraelom, građani tih zemalja su protiv bilo kakvog oblika normalizacije sa režimom.

Tokom godina sve je veći bojkot sportista sa različitih sportskih događaja koji bojkotuju utakmice protiv izraelskih protivnika na utakmicama u znak protesta protiv režima aparthejda.

Ovo se deđava dok se palestinske zastave vijore na utakmicama u kojima su učestvovali čak i zapadni timovi koji igraju protiv Izraela, možda najznačajnije na tribinama u Celtic Parku u Škotskoj. Ovo je uprkos pravilima koja su uvele britanske vlasti da zabrane palestinske zastave na stadionu u škotskom gradu Glasgowu.

Povremeno su čitavi dijelovi navijača na stadionu Glasgow Celtica istakli palestinske zastave u znak protesta protiv izraelske okupacije. Tokom utakmica protiv izraelskih timova, škotski navijači su čitave dijelove stadiona pretvorili u more palestinskih zastava, ignorišući službenu zabranu.

Demonstracije za Palestinu na škotskim fudbalskim utakmicama organiziralo je nekoliko grupa, uključujući i onu koja na platformama društvenih medija obično objavljuje riječi “Podignite zastavu za Palestinu, za Celtic, za pravdu”.

Kreatori grupe takođe su pozvali navijače Celtica da podrže pokret Bojkot, oduzimanje i sankcije (BDS), rekavši da ljudi treba da izraze svoja „demokratska prava da pokažu svoje protivljenje izraelskom aparthejdu, kolonijalizmu naseljenika i bezbrojnim masakrima nad palestinskim narodom ”.

Organizatori također kažu da UEFA (upravljačko tijelo fudbala u Evropi) ne bi trebalo da podržava Izrael i njegovu politiku.

„Kada neko predstavlja izraelske (režimske) institucije, to nažalost nikada nije samo igra; fudbal, UEFA i Celtic FC se koriste da bi se prikrila prava priroda Izraela i da se ovoj odmetničkoj državi da prizvuk normalnosti i prihvatanja koji ne bi trebalo i ne može da uživa dok se njena nekažnjivost ne okonča i dok ne bude odgovorna pred međunarodnim pravom i dok se ne suoči sa sankcijama za bezbroj prekršaja UN-ovih rezolucija”, stoji u objavi organizacije na društvenim mrežama.

Istraživanje koje je proveo katarski Arapski centar za istraživanje i političke studije pokazuje kako velika većina širom arapskog svijeta nije odobravala bilo koji oblik procesa normalizacije i snažno mu se protivi.

Utvrđeno je da “ogromna većina (88%) Arapa ne odobrava priznanje Izraela od strane njihovih matičnih zemalja, a samo 6% prihvata formalno diplomatsko priznanje”,

Studija također pronalazi snažnu podršku palestinskoj stvari među običnim Arapima, koji sukob identificiraju kao arapsko pitanje. “Više od tri četvrtine arapske javnosti slaže se da se palestinska stvar tiče svih Arapa, a ne samo Palestinaca”, navodi se u izvještaju.

“Kada su zamoljeni da elaboriraju razloge svojih stavova, ispitanici koji su se protivili diplomatskim vezama između svojih zemalja i Izraela fokusirali su se na nekoliko faktora, poput izraelskog rasizma prema Palestincima i njegove kolonijalističke, ekspanzionističke politike”.

Studija potvrđuje koliko su kolonijalistička prošlost i zapadna hegemonija nad arapskim svijetom nakon Prvog svjetskog rata doveli politička osjećanja arapskog i islamskog svijeta prema agresiji i ekspanzionističkoj politici koju Izrael provodi danas.

Mnoge druge ankete u posljednje dvije godine pokazuju sličan obrazac nakon potpisivanja kontroverznog “Abrahamskog sporazuma” između Izraela i nekih arapskih država.

Anketa Washington Instituta pokazuje da je ionako klimava podrška normalizaciji među arapskim javnim mnijenjem dodatno opala.

Nekoliko arapskih zemalja koje su službeno normalizirale odnose s Izraelom u posljednjih nekoliko godina je u suprotnosti sa sve većim nedostatkom javne podrške Abrahamskom sporazumu u (Perzijskom) zaljevu.

Realnost je da su se čak neke monarhije u nekim kraljevstvima osramotile normalizacijom veza sa Izraelom, uprkos snažnom protivljenju svojih građana.

U stvarnosti,do normalizacije ne bi ni došlo da ljudi koji žive pod ovim monarhijama imaju pravo da iznesu svoje mišljenje o takvim kontroverznim stvarima.

Izvor

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.