Srbija je sve dalje od EU-a, vlast za to nije briga- Srbija je ne tako davno dobila ozbiljne packe iz Evropskog parlamenta, što se nikako nije svidelo predsedniku Aleksandru Vučiću.
Nenad Kulačin
Svojski se potrudio, nije da nije, ne bi li taj izveštaj bio blaži i kako ne bi oktrio neke stvari koje je on sakrio pod tepih. Evropski parlament, ipak, nije srpski pa da se neprijatnosti skrivaju. Kada to nije uspeo, pokazao je svu aroganciju i bahatost koju Evropska unija nikako da primeti, berem ne zvanično.
Setio se Evropski parlamenta čak i rušenja u Savamali, od kojeg je pre neki dan prošlo pet godina. Uz to, pomenute su i afere u vezi sa Jovanjicom, Krušikom i Telekomom. Napadi na novinare u Skupštini Srbiji, takođe. Utisak je da evropski parlamentarci, po prvi put malo savesnije rade svoj posao. Kako drugo objasniti to da su tek sada primetili o čemu se i o kakvim se svakodnevnim napadima radi na sve one koji nisu Vučiću po volji.
Poslanici Srpske napredne stranke redom “krpe” i političare, novinare, glumce, sudije… i to sa najuvredljivijim porukama. Krušik je afera zbog koje bi mnoge glave trebalo da “padnu”, barem u normalnim državama, ali ne i u Srbiji. Neko je od državne firme kupovao oružje po cenama koje su bile ispod proizvodne, a onda ih prodavao strancima po daleko nižoj ceni od tržišne. Još je taj neko bio pokojni otac tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića.
Jovanjica, Krušik, Savamala, Telekom…
Jovanjica je, sama po sebi, apsurdna. Zaigrao se vlasnik imanja i u plastenicima sadio marihuanu. To što su mu imanje posećivali državni funkcioneri i partijske glavešine Srpske napredne stranke – nikom ništa. Neki su čak navukli radni kombinezon i malo čeprkali po imanju. U Savamalu su upali “kompletni idioti” i porušili sve pred sobom ne bi li se Beograd na vodi razvijao bez problema. Čuvar u Savamali je mesec kasnije preminuo. Sve to ide na dušu ove vlasti.
Vučić, međutim, u svemu tome ne vidi nikakav problem. Po njemu, Evropski parlament ovakvim izveštajem najviše govori o sebi i da su se evroparalamentarci služili ogoljenim lažima. Uhvatio se za deo izveštaja u kojima se spominje “nedostatak medicinske opreme” za borbu protiv epidemije korona virusa i “nedovoljna stručnost lekara u Srbiji”.
Istine radi, ovaj deo izveštaja možda i nije korektan, mada smo svi mi svesni da je srpska borba protiv korone i zdravstveni sistem zemlje veliko Potemkinovo selo i da opstajemo samo zahvaljujući lekarima i medicinskim sestrama. Možda i nesvesno, dali su Vučiću municiju da se obračuna sa njima po pitanju po kojem sigurno nisu u pravu. Vučić je to iskoristio za svoju ofanzivu i udario iz svih oruđa.
Uznemirila ga je i konstatacija iz izveštaja u kojem se govori o Kosovu. Poručio je evroparalamentarcima da se ponosi borbom za “delegitimizaciju nezavisnosti Kosova” i da će nastaviti to da radi u inat Evropskom parlamentu.
Vučićeva ‘ofanziva’ na Tanju Fajon
Ni reč, međutim, da kaže o glavnim primedbama u ovom izveštaju. Jeste nešto ranije poručio Evropskoj uniji da ne vidi u čemu je problem sa svim nabrojanim aferama, ali sada je primetno ćutanje na svaki deo izveštaja koji posebno boli, pre svega, Vučića. Toliko se zaigrao da je dao sebi za pravo da udari ispod pojasa na pojedine članove Evropskog parlamenta. Njegova omiljena žrtva je, pre svega, Slovenka Tanja Fajon. Samim tim, ona je polazna tačka napada kompletne vlasti. Vučić optužuje Fajon da je “ukrala Moskovicu vilu u Sloveniji”, obećava borbu protiv organizovanog kriminala, ali i protiv otimanja imovine Jevrejima.
Srbija odavno nije na evropskom putu. Kritike koje upućuje Evropi, neusaglašavanje spoljne politike sa Briselom kada je reč o Kini i Rusiji, prostačko ponašanje koje širi antievropsko raspoloženje građana, jasno pokazuje da vlasti u Beogradu nisu iskrene kada je reč o želji i nameri da se pridruže modernoj evropskoj familiji. I da se razumemo, ovo nije od juče. Vučić i njegova vlast godinama imaju ovakav stav prema EU. Brisel se na sve navedeno godinama pravio nevešt. Tolerisao je sve i svašta. Građani Srbije su sigurni da je to zbog činjenice da Vučić drži sve konce u svojim rukama, pa i pitanje pregovora sa Kosovom, i da zbog toga postoji ta prećutna podrška EU-a predsedniku Srbije.
Jedina stvar koje bi Unija trebalo da se pridržava jeste – istina. Da nema diktatorskog odnosa Vučića prema slobodi, demokratiji, institucijama u zemlji i medijima, davno bi ga neko pobedio na izborima. On jednostavno ne daje da se ništa čuje i vidi što mu nije po volji. Stvorio je oko sebe tu famu da je on srpski Mesija, da jedini ima poverenje građana, da je on taj koji može da završi svaki posao bez problema. Brisel od svojih problema možda ne može adekvatno da reaguje, ali ga to ne opravdava da zatvara oči pred činjenicama.
Vrijeme je da se otvore fascikle
Ovakvo ponašanje predsednika Srbije mora da se odrazi na odnose Brisela i Beograda. Srbija odavno nije otvorila nijedno poglavlje za pridruženje EU i to je možda jedna od jasnijih poruka Brisela. Još jasniji odgovor Brisela bio bi kada bi stvarno podržao stvaranje fer i demokratskih uslova za održavanje izbora u Srbiji, slobodu medija i stvarnu borbu protiv mafije. Možda je vreme da Brisel otvori fascikle koje je davno zapečatio i deponovao u kutije smeštena na nekom tamnom i hladnom mestu. Vremena nema mnogo.
Srbija je u sve čvršćem zagrljaju Moskve i Pekinga, ali i nedemokratske vlasti predsednika Srbije. Put Srbije ka EU je itekako upitan. I to je, što bi Vučić rekao, krajnje ogoljeno. Nikakva vakcinacija i statistika to ne može da opovrgne. Davno je prošao trenutak kada smo svi zajedno morali da se trgnemo zbog toga. Status quo je neprihvatljiv i kada tad će se svima olupati o glavu. Građanima Srbije gotovo da više i nema šta da se olupa.
(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.