Remake mape Balkana – Mnogo se pričalo i pisalo proteklog aprila o nezvaničnom Janšinom planu preustroja današnjih granica Balkana da je svijetu dosta i pomena njegovog naziva. Pa neću ni ja.
Kao da nema više ništa da se kaže. Ali ima, i treba da se govori danima i mjesecima o onome što se smjera u tom dokumentu. Da se vrišti. Da se ne dogodi kao ono uoči ratova 1990-ih kada se sa sekularnim podsmijehom pratilo nosanje mošti sv. Lazara od mjesta do mjesta po Srbiji.
Kad se po tim istim mjestima kao sveto slovo čitalo šta piše na stranici Reagovanja beogradske Politike. I kad se ovdje u Sarajevu šprdalo s prijetnjom Radovana Karadžića u parlamentu da može nestati jedan cijeli bosanski narod.
A po selima istočne Hercegovine kombijima, i to noću jer je bio zabranjen, besplatno dijelio Draškovićev roman “Nož”.
“NAIVNO PITANJE”
Oni koji tvrde “mnogo buke niokošta” i kako je to samo komad ćageta neka ne govore ni toliko. Ili stoje iza njegovih namjera ili ga ne uzimaju ozbiljno.
A kad ove druge šef jedne od država koji dobro zna gdje se sve govori o takvim namjerama pita je li moguć mirni razlaz Bosne i Hercegovine, oni se samo zgledaju i ljubezno smješkaju.
A ne da se čeka mjesec kao što su čekali Željko Komšić i Bakir Izetbegović. Ili da se ni poslije pola godine ne uzbude politički lideri zemalja na koje mora da je mislio slovenački predsjednik Borut Pahor kad je 25. septembra 2020. u Sobranju Republike Sjeverne Makedonije takođe govorio o mogućnosti da se, ukoliko se EU ne proširi na Zapadni Balkan, u tom regionu “umjesto postojećih, uvaže etničke granice”.
Ili da tek prije pet dana Bakir Izetbegović obznani kao je predsjednik Borut Pahor bio i prije pet-šest godina u posjeti članovima Predsjedništva BiH i postavio im “naivno pitanje” da li ponekad razmisle da im je “bolje da se raziđu”, pa da se “svi smire”. Još je potvrdio: “Tada smo bili Ivanić, Čović i ja”.
U takvim trenucima nema više uglađene diplomatije, nego se u brk skreše neka se prestane takvo nešto pitati.
A odgovori protivnapadom kao što je nedavno učinio novi šef američke diplomatije Antony Blinken prilikom razgovora s kineskom delegacijom na Aljasci. Zatim se digne na noge i razleti po Bruxellesu, Washingtonu, Moskvi i Parizu. Balkana
To je tek diplomatija.
Nego da se ni ja ne upuštam u posao koji nije moj.
Bolje je da iz svog ugla posmatranja svijeta šireg od Balkana podsjetim još jednom na moguće poređenje jedne pretpostavljene mape Srednjeg istoka iz 1990-ih, s drugom koja prati navodni projekat novog razgraničenja bivše Jugoslavije i trećom kako to razgraničenje vidi i očekuje jedan od protagonista takvih zamisli. Balkana
Prije desetak godina sam u jeku arapskog proljeća u sarajevskim Danima, pod naslovom “Remake mape Srednjeg istoka”, analizirao jednu mapu načinjenu po ideji Bernarda Lewisa, jednog od najznamenitijih orijentalista prošlog vijeka.
Arapsko proljeće se izvrglo u svoju suprotnost, ali onako kako je bilo krenulo, mogla se oblikovati nova politička, socijalna, ideološka, pa i geografska mapa Srednjeg istoka. Balkana
(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)