Oživljavanje DAIŠ-a u sjeni američkih zračnih napada na snage Otpora
Regionalna operacija bombardiranja Deir-ol-Zura u Siriji, koja je rezultirala pogibijom i ranjavanjem nekoliko pripadnika iračkog Hezbullaha, pokrenula je nove rasprave o američkoj vojnoj prisutnosti u Iraku i Siriji.
Oživljavanje DAIŠ-a u sjeni američkih zračnih napada na snage Otpora – U regionalnoj operaciji bombardiraja Deir-ol-Zura, u Siriji, korišten je teritorij Iraka i Sirije, i zapravo je narušen nacionalni suverenitet dviju arapskih zemalja regije, dok su istovremeno napadnuti i državljani druge zemlje u toku njihove saradnje s vojskom zemlje domaćina, tako da su ponovljeni prethodni događaji koji su se desili u vrijeme Trumpovog predsjedničkog mandata. Nakon ovoga se postavlja pitanje kakvu će akciju poduzeti Front otpora i kako će reagirati na ovaj zločinački čin Sjedinjenih Američkih Država.
Američko vojno zapovjedništvo na Bliskom istoku, “Centcom”, tvrdi da je nedavna akcija odgovor na nedavni napad na američku vojnu bazu u Erbilu, iako su jedinica Hashad-ol-Shaabi i Hezbullah otvoreno objavili da nisu bili uključeni u napad na bazu u Erbilu, dok s druge strane Amerikanci nisu objavili nikakav dokaz niti dokument koji bi potkrijepio njihovu tvrdnju protiv tih snaga.
Ministarstvo unutarnjih poslova Iraka također je u službenom saopćenju demantiralo bilo kakvu saradnju s američkim snagama u napadima na snage povezane s Hashad-ol-Shaabijem. Dakle, potpuno je jasno da ne postoji stvarna veza između napada na bazu agresorskih snaga u Erbilu i napada na ove snage.
Napad na američku vojnu bazu u Erbilu, poznatu kao Al-Harir, po drugi put tokom nekoliko posljednjih mjeseci, ozbiljno je upozorenje američkim vojnim snagama u Iraku i regiji.
Vojna baza Al-Harir, zbog svog smještaja u regiji Kurdistana, smatra se posebnom i za Sjedinjene Države ima značaj sličan bazi Inđirlik u Turskoj, stoga su Amerikanci odmah odgovorili kako bi spriječili da se poljulja položaj njihovih vojnih baza u regiji.
No, budući da nisu tačno znali ko je i odakle izveo taj napad, uperili su prstom u jedan od glavnih pokreta koji se protivi američkom vojnom prisustvu u Iraku i, šireći optužbe protiv njega, napali jedno od njegovih sjedišta.
Zapravo su u ovom slučaju snage Hashad-ol-Shaabi kažnjene zbog svojih antiameričkih stavova, a ne zbog antiameričkih akcija, i upravo su one zbog toga, kako je navedeno u saopćenju iračkog Hezbullaha, ugrožene i imaju pravo reagirati.
Akcije američke vojske u doba Bidena potpuno su jednake onima u vrijeme Trumpovog mandata, što pokazuje da ono što se događalo u Siriji i Iraku u ta dva perioda nije bila samo predsjednička politika, već upravo ono što je prihvaćao i čak preporučio Pentagon.
Međutim, i ova akcija i slučaj ubistva Kasema Solejmanija i Ebu Mehdija el-Mohandesa učinjeni su kako bi se umanjili i prikrili zločini Pentagona.
Američka akcija bila je, s jedne strane, zločinačko djelo protiv iračkih građana, a s druge strane, zloupotreba iračkog teritorija radi agresije na teritorij susjedne države.
U skladu s tim iračka je vlada snažno prosvjedovala protiv ovog čina, i zbog kršenja suvereniteta zemlje i u znak odbrane krvi iračkih šehida i zbog svoje zaštite, dok je na samom početku negirala da je bila učesnik u napadima na iračke snage.
Nije bilo tako davno kada su iste te mobilizacijske snage branile irački narod od terorista tekfirija, i da nije bilo Hashad-ol-Shaabija, ne bi ostalo ništa od sigurnosti iračkog naroda.
Sada SAD napadaju jedinicu Hashad-ol-Shaabi, i istovremeno tvrde da priznaju službene strukture Iraka, dok je ta jedinica dio službene strukture Iraka i posljednjih je dana također bila uključena u borbu protiv DAIŠ-a.
Istovremeno s napadom Amerikanaca na nekoliko sjedišta jedinice Hashad-ol-Shaabi, svjedoci smo i povećanja broja operacija DAIŠ-a u Iraku i Siriji.
DAIŠ je posljednjih dana ubio najmanje 60 pripadnika sirijske vojske, a u protekla tri mjeseca izveo je više od deset vojnih operacija u pokrajinama Dijala, Kirkuk, Nejnava, Salahuddin, Babil i Anbar, usmrtivši više od 200 Iračana. U svemu ovome postoje dvije glavne tačke.
Prva je tačka da je, prema iskustvima proteklih godina, uvjet za uspjeh vojnih operacija protiv DAIŠ-a da mlade i vjerski motivirane i hrabre snage Hashad-ol-Shaabija budu u prvim redovima operativnih jedinica vojske, a druga je da je Americi, kako bi prisilila Iračane da prihvate njene vojne snage potrebno da situacija u Iraku bude opasna.
Trenutno smo i u Iraku i u Siriji svjedoci istovremenog djelovanja DAIŠ-a na razvoju terorističkih operacija i američkog djelovanja na razvoju operacija protiv snaga Otpora, što pokazuje američku prirodu DAIŠ-evih snaga.