Nezavisnost Bosne i Hercegovine i uloga Alije Izetbegovića

On maj 10, 2020

Osnovana je s ciljem da doprinosi napretku Bosne i Hercegovine i boljitku njenih naroda i građana na principima slobode, ravnopravnosti, pluralnosti i uvažavanja različitosti, povezivanju i promoviranju intelektualnih potencijala bosanskohercegovačkog društva, razvoju svijesti o važnosti mira, nenasilja i društvene solidarnosti.

Stranka demokratske akcije, na čelu za Alijom Izetbegovićem, od prvog dana se zalagala za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, građansku republiku unutar ili izvan Jugoslavije. Opstanak i demokratizaciju Jugoslavije Predsjednik Izetbegović je smatrao ključnim elementom za mirno razrješenje njene krize. Zbog toga je aktivno učestvovao u radu Predsjedništva SFRJ. Na ovim sastancima se bezuspješno pokušavala riješiti sudbina Jugoslavije na miran način. Posljednji takav pokušaj bila je Platforma koju su sačinili predsjednik Izetbegović i predsjednik tadašnje Republike Makedonije Kiro Gligorov, a koja je predviđala «asimetričnu federaciju», odnosno da Jugoslavija, umjesto savezne države, bude savez država. Ovaj plan je ocijenjen veoma pozitivno, ali ga je srušila destruktivna politička osovina Beograd- Zagreb. U nastojanju da doprinese mirnom rješenju sukoba, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je, na čelu sa Izetbegovićem, donijelo odluku da se vojnici i rezervisti iz Bosne i Hercegovine ne šalju na ratište u Hrvatsku.

Na osnovu Briselske deklaracije Evropske zajednice od 17. decembra/prosinca 1991. god. Skupština Bosne i Hercegovine je 20. januara/siječnja 1992. god. usvojila Memorandum o suverenosti. Referendumsko pitanje je glasilo: « Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?»

Referendum je održan 29. februara i 1. marta 1992. god., odazvalo se 63,95 % građana, od čega je 99% glasalo za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Vođe bosanskih Srba osporavale su ovaj referendum.

U tom dramatičnom periodu predsjednik Izetbegović je ostvario svoje prve, ali veoma značajne međunarodne kontakte. Njegov prvi zvanični susret dogodio se u Beču prilikom posjete Austriji, kada se susreo sa Kurtom Valdheimom, nekadašnjim generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, te sa Aloisom Mockom, ministrom vanjskih poslova Republike Austrije. Nakon toga je posjetio Iran, Tursku i Sjedinjene Američke Države. U Rimu je prisustvovao sjednici ministara Evropske zajednice, a nakon tog sastanka primio ga je papa Ivana Pavao II. Potom je u Beogradu posjetio poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Pavla.

Fondacija “Alija Izetbegović”

Fondacija “Alija Izetbegović” koja će raditi na realiziranju društvenih inicijativa i kulturnih programa u skladu s pogledima i misaonom ostavštinom prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, počela je s radom.

U pitanju je neprofitna i nestranačka organizacija koja će djelovati samostalno i s drugim organizacijama, saopćeno je iz Fondacije.

– Fondacija će podsticati lični razvoj, društveno poduzetništvo i naučno-istraživački pristup problemima u društvu, te unapređenje veza i odnosa sa bosanskohercegovačkom dijasporom – najavljeno je.

Posebno će nastojati da doprinosi bošnjačkoj samospoznaji i spoznaji drugih o Bošnjacima kao autohtonom evropskom muslimanskom narodu, oslanjajući se na objektivno vrednovanje i promociju intelektualne ostavštine Alije Izetbegovića kao evropskog muslimanskog mislioca i prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.

Zbog okolnosti koje je izazvala pandemija koronavirusa, za sada je neizvjesno realiziranje aktivnosti Fondacije koje su planirane za ovu godinu i koje uključuju radionicu i ljetnu školu, tribine i okrugle stolove kao i međunarodnu konferenciju.

Prve aktivnosti Fondacija je prilagodila krizi izazvanoj pandemijom i ublažavanju njenih posljedica.

Osnivači Fondacije su bliski saradnici, članovi porodice i poznavaoci djela Alije Izetbegovića.

Predsjednik Upravnog odbora Fondacije “Alija Izetbegović” je Hilmo Neimarlija, dok su članovi Sabina Berberović, Muzaffer Čilek, Fikret Karčić, Zijad Ljevaković, Fikret Muslimović i Faris Nanić.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu

Na temelju rezultata referenduma Evropska zajednica je 6.aprila/travnja 1992. god. priznala Bosnu i Hercegovinu, a Sjedinjene Američke Države su to učinile dan kasnije. Istog dana vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić i predsjednik Srbije Slobodan Milošević pokrenuli su vojni napad na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, uključujući opsadu Sarajeva.

U teškim uvjetima agresije Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na čelu sa Alijom Izetbegovićem, donosi Odluku o formiranju Armije Republike Bosne i Hercegovine i ratne vlade.
Jedna od najvažnijih odluka bila je i da Predsjedništvo ostaje u opsjednutom Sarajevu.
Alija Izetbegović se zalagao za jedinstvenu, građansku, multietničku državu Bosnu i Hercegovinu u njenim historijskim granicama, i u tom smislu je odredio politiku i borbu kao oslobodilački rat.

Pobjeda Istine i kontinuitet Bosne i Hercegovine

Upornost predsjednika Izetbegovića u dokazivanju istine o Bosni, napredovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine na ratištu, slabljenje morala kod napadača kao i počinjeni genocid u Srebrenici, «zaštićenoj zoni» Ujedinjenih nacija, četnički zločin na trgu u Tuzli i na pijaci na sarajevskim Markalama te dolazak na vlast novih lidera vodećih zemalja Zapadne Evrope i SAD-a konačno su doveli do međunarodne reakcije i vojnih udara NATO saveza protiv srpskih položaja u sepembru 1995. god., čime je otpočela završna faza rata. Rat je okončan parafiranjem Mirovnog sporazuma u Deytonu 21. novembra 1995. god.

Mirovni pregovori u Daytonu za predsjednika Izetbegovića predstavljaju jedan od najtežih trenutaka u životu. U svom dnevniku je zapisao: «Pregovarati znači odlučivati, a donositi odluke je najteži posao koji je jednom ljudskom biću namijenjen. Moj problem je bio u tome što niti sam mogao dobiti dobar mir, niti voditi dobar rat.» Nakon dvadeset dana pregovora postignut je sporazum i uz prisustvo američkog predsjednika Billa Clintona svečano parafiran. Ovim sporazumom je potvrđena državnost Bosne i Hercegovine u njenim historijskim granicama. Mir je potpisan 14. decembra/prosinca 1995. god. u Parizu.

Političko ustrojstvo

Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, od 1995. godine, Bosna i Hercegovina je podijeljena na administrativnom nivou, i to na dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine (51% cjelokupne teritorije Bosne i Hercegovine) i Republiku Srpsku (49% cjelokupne teritorije Bosne i Hercegovine) i na jedan distrikt – Brčko distrikt.

U okviru te podjele, Federacija Bosne i Hercegovine je (na osnovu Vašingtonskog sporazuma iz 1994. godine) administrativno podijeljena na deset kantona. Pored toga, u Bosni i Hercegovini (u oba etniteta i distriktu) egzistira i 147 općina (ovaj broj varira).

Svaka od ovih administrativnih jedinica, ne uzimajući u obzir općine, ima svoje zakonodavne, izvršne i sudske organe (parlament, vladu, sudove), svoje gradske centre i glavne gradove. Svaka od navedenih administrativnih jedinica donosi svoje strategije, zakone, politike i brine se za njihovu administraciju.Iznad administracije oba entitetska nivoa nalazi se državni administrativni nivo Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je vladavina parlamentarne demokratije sa dvodomnim sistemom (Zastupnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine). Vladu Bosne i Hercegovine predstavlja Vijeće ministara sa Predsjednikom Vijeća ministara na čelu. Vijeće ministara sastoji se od devet ministarstava.

izvor: muzejalijaizetbegovic.ba