Namjere Zapada u Bosni i Hercegovini -  dugih razgovora objašnjav

Namjere Zapada u Bosni i Hercegovini

Nekad, proljeća ove godine zapadni zvaničnici u Bosni i Hercegovini rekli su mi da im je cilj da izbori rezultiraju s “barem jednom nacionalističkom strankom u opoziciji”.

Namjere Zapada u Bosni i Hercegovini –  dugih razgovora objašnjavano mi je da je politika Milorada Dodika destruktivna i da zapadne države nastoje umanjiti njegovu snagu kako bi ga se uklonilo s vlasti.

Dragan Čović uspio je napraviti “bunker”, ugušio je opoziciju u vlastitom narodu pod krinkom “legitimnog predstavljanja” i Željka Komšića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Bakir Izetbegović, rekli su dalje, SDA je pretvorio u antibosansku stranku i “iako on nije korumpiran, omogućio je svima drugima da kradu”.

U propitivanju kako Dodika oslabiti iznosili su različite scenarije ali su naglašavali da se radi o “planovima za budućnost”.

Ista takva sintagma, samo u malo drugačijem kontekstu, korištena je i za Dragana Čovića.

Ukoliko se uspije SDA istisnuti iz vlasti, a velike su šanse, mogao bi pući Čovićev bunker i otvoriti se proces pluralizacije bh. Hrvata. Dodavali su i da već rade na tome.

U slikanjima političke scene nakon izbora, jako se računalo na animozitet Dragana Čovića prema Bakiru Izetbegoviću.

Tada, procjena je bila da će Čović, ako bude mogao birati između dva bošnjačka bloka – izabrati onaj gdje nije Izetbegović.

Kako sada stvari stoje, sada se taj plan ostvaruje.

Izbori su prošli, rezultati su poznati i proces formiranja vlasti dinamično teče.

“Zvijezde se poklapaju” da se ispuni plan o isklučenju iz vlasti “barem jedne nacionalističke stranke” – SDA.

Ukoliko se plan i finalizira, predstoji njegova druga faza – razbijanje Čovićevog bunkera i slabljenje Dodika.

“U ovom momentu on (Dodik) za međunarodnu zajednicu je previše jak. Mi moramo ozdraviti odnose Bošnjaka i Hrvata, kako bismo na tim osnovima gradili promjenu paradigme i privlačenje Srba u BiH”, govoreno mi je.

Svi sagovornici iz međunarodne zajednice ne dvoje da je SDA najmanje zla u trojcu sa SNSD-om i HDZ-om. Ali i da je izbacivanje SDA prilika da se detroniziraju i HDZ, pa i SNSD.

Nakon što bi se formirala vlast bez najjače bošnjačke stranke, krenulo bi se u procese reformi.

Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala je na prvom mjestu.

U razgovorima koji su uslijedili i traju, najavljuju se i spektakularna hapšenja, “puno iznenađenja”, nade se polažu posebno u Tužilaštvo BiH…

U međuvremenu, građani Bosne i Hercegovine mogli bi i trebali bi dobiti nagradu iz Brisela u vidu iskoraka na putu prema Evropskoj uniji kroz dodjelu kandidatskog statusa. Takav “boost” trebao bi pomoći strankama iz Sarajeva u vlasti, da se odbrane od agresivne retorike koja će uslijediti iz SDA, ako ova ostane u opoziciji.

Zapad se nada da će se kroz novu vlast, te uz podršku njihovih ambasadora i zvaničnika, kako tako “ubrzati” reformski put.

Najsirovije prevedeno – Michael Murphy, Christian Schmidt, pa i Johann Sattler, bit će premijeri. I to je ok.

Oni su ti koji bi trebali u narednom periodu pomagati (sa ili bez navodnika) da se skupe ruke i izglasaju potrebni zakoni, da se odbrani funkcioniranje institucija u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, a pogotovo da se lideri sarajevskih stranaka odbrane od napada onih koji su ostali izvan vlasti.

Prozivanja potencijalne opozicije su već (uveliko) počela i ona se ne usmjeravaju samo na čelnike NiP-a i/ili SDP-a, te NS-a već i na više američke zvaničnike.

Gabriel Escobar, ispred SAD zadužen za balkansku politiku, na rastućem je udaru.

Christian Schmidt je već odavno “na basamaku” pod bezmalo svakodnevnom baražnom paljbom.

Uz njih, lideri trojke stabilno se portretiraju kao “izdajnici”.

I ta kampanja samo dobija na dinamici.

Narativ je da Trojka neće sa SDA, bez obzira što su temeljna opredjeljenja kada je u pitanju BiH kao država identična, a hoće sa SNSD-om i HDZ-om koje svakodnevno aktivno rade na uništenju BiH.

Zapadne diplomate odgovaraju još snažnijim lobiranjem za Trojku u vlasti. Posebno je agilan američki ambasador. Schmidt je “u pričuvi” spreman da nametne odgovarajuće političke odluke.

Ipak, nakon lošeg iskustva s nametanjem izmjena Izbornog zakona i Ustava entiteta F BiH u izbornoj noći, to “teško oružje” je sada malo na čekanju.

Nakon što se ispostavilo da je sporno nametanje broja delegata u Domu naroda entiteta F BiH pomoglo ne samo HDZ-u, već i SDA-u, sada se postupa malo opreznije.

Zapadni zvaničnici ne jednom su mi rekli da bi “stvari bile mnogo jednostavnije da ta promjena nije napravljena”, odnosno da bi Trojka mogla imati jednostavniju situaciju za formiranje vlasti da je u Klubu Bošnjaka ostalo 17, a ne sadašnja 23 delegata.

Šta je jedan od najvećih problema zapadnog plana u BiH?

Kratkotrajnost i nestabilnost.

Ljudi se u zapadnim strukturama mijenjaju. A mijenjaju se i okolnosti.

Bosna i Hercegovina sve je niže na ljestvicama interesa u zapadnim prijestolnicama.

Mi smo vidjeli toliko zapadnih nastojanja u reformama koja su propala, da se nikome bilo gdje u zapadnim centrima ne riskira karijera. Niko ne želi biti “samljeven” u bosanskom loncu.

Ako se “zapadni plan za BiH” nastavi realizirati, a nema nikakvih indikacija da će neko od njih sada odustati, ono što bi se moglo desiti za dvije godine je sljedeće:

Zapad će biti već premoren od stalnih nastojanja da održi mir u (sarajevskom) konglomeratu partija koje su u vlasti, a rastuće se razlikuju.

Rezultati u prekompliciranom i do srži korumpiranom političkom sistemu BiH neće biti očekivani, pogotovo ne potrebni, a i ono što se postigne bit će jako umrljano (ne)utemeljenim prozivkama iz opozicije.

Jer, ona ostaje brojčano velika i u njoj ima puno vrlo grlatih i maštovitih koji će “o jadu zabaviti” vlast i njene sponzore. Nadalje, ukoliko nova vlast bude osvetnička, a ne reformska, ona neće preživjeti. A, ako je suditi po djelima, osveta dominira.

I upravo je tu najveći test za Trojku i njihove sponzore, posebno američkog ambasadora u Sarajevu.

Jer, nama ne treba osveta. Nama treba pravda!

Ne treba nam puko mijenjanje subjekata u vlasti. Trebaju nam istinske reforme.

I, POGOTOVO, nama ne trebaju novi strani emisari koji će se baviti nekakvom “izbornom reformom”. Nama treba vladavina prava. I ako iko od stranaca stvarno i iskreno misli pomoći, onda nam pošaljite takve koji će iz temelja protresti institucije vladavine zakona i konačno ih postaviti na noge. I tu neka koriste Schmidta.

Jer, i Izborni zakon izveden je problem iz posvemašnje nepravde. I on se, gle čuda, koristi da bi se nepravda samo produbila i proširila.

Izvor

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.