Mudžahedini u ratu u Bosni i Hercegovini
Rat u Bosni i Hercegovini ne samo da je probudio bosanske muslimane iz dubokog sna, već je i ujedinio muslimane širom svijeta u odbrani muslimana Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina se tokom rata smatrala drugom Palestinom u islamskom svijetu. Zločinci su više puta priznali da je jedini razlog pokolja bosanskih muslimana bio taj što su pripadali islamu.
Mudžahedini u ratu u Bosni i Hercegovini – Rat u Bosni i Hercegovini ne samo da je probudio bosanske muslimane iz dubokog sna, već je i ujedinio muslimane širom svijeta u odbrani muslimana Bosne i Hercegovine.
Muhammed . B . P
Drugim riječima, Bosna i Hercegovina se tokom rata smatrala drugom Palestinom u islamskom svijetu. Zločinci su više puta priznali da je jedini razlog pokolja bosanskih muslimana bio taj što su pripadali islamu.
Bosanski muslimani također, kad su shvatili da ih neprijatelji masakriraju samo zato što su muslimani, više su se upoznali s islamom i povezali se s islamskim svijetom.
Upravo zbog toga su se islamističke tendencije, posebno među mlađom generacijom Bošnjaka, znatno povećale tokom rata, do te mjere da su jedinice pod nazivom “muslimanska brigada” formirane u okviru Trećeg i Četvrtog korpusa bosanske vojske.
Zapovjednici ove dvije brigade (efendija Halil Brzina i rahmetli efendija Mudares Halilović) bili su pripadnici uleme (islamskih učenjaka) regije, i ova dva zapovjednika su, obukavši vojne uniforme, praktički pozvali muslimansku omladinu na služenje u ove dvije brigade. Mnogi su mladi ljudi bili fascinirani ovom dvojicom zapovjednika.
Ceremonije poput svakodnevnih namaza i molitvi redovno su se održavale. Kad su neprijatelji islama postali svjedocima oživljavanja islamske misli među mladim bošnjačkim borcima, stvorili su drugačije okolnosti.
Međutim, zbog hitne potrebe za međunarodnom pomoći, Bošnjaci su bili prisiljeni da, uz minimalnu strogost, prihvate strane državljane.
Neke su zemlje, zloupotrebljavajući gostoprimstvo Bošnjaka, poslale mudžahedine u Bosnu. Svakako je među tim takozvanim mudžahedinima bila i šačica špijuna. Ali ti špijuni (mudžahedini) bili su školovani na zapadu, dok je zapad tvrdio da se ni u kom slučaju ne slaže s prisutnošću mudžahedina u bosanskom ratu!
Vrlo je važna činjenica da su, pod izgovorom prisutnosti arapskih mudžahedina u Bosni, i Milošević i Tuđman tvrdili da Bošnjaci traže uspostavu islamske države u Bosni.
Kada je propagandna mašina na sve strane rastrubila o postojanju opasnosti formiranja islamske države u Bosni, cilj joj je bio uvjeriti zapadno javno mnijenje da treba izvršiti pokolj Bošnjaka, jer žele destabilizirati zapad uspostavljanjem islamske vladavine, a takav izgovor (uspostavu islamske države u Bosni) su arapski mudžahedini dali neprijateljima Bošnjaka.
S obzirom na to da postoji velika mogućnost da su mudžahedini bili elementi povezani sa zapadnim obavještajnim službama, ostaje da se vidi kakva je bila misija slanja mudžahedina u Bosnu.
Jedna od pretpostavki je da je možda glavna misija arapskih mudžahedina bila ubijanje i vršenje pokolja nad vojnicima i civilima drugih nacionalnosti kako bi se zloupotrijebilo antiislamsko raspoloženje i jačala islamofobija. U to vrijeme su se takve slike iz Bosne prenosile svijetu da bi svijet reagirao na postupanje muslimana.
S druge strane, u ratnoj krizi i s obzirom na ravnodušnost zapada prema ubijanju bosanskih muslimana, Bošnjaci su patili od duševne i financijske slabosti.
Stoga, kada su arapski mudžahedini počeli propagirati islam s posebnim akcentima vehabizma, neki su mladi bili opčinjeni idejama vehabijskih mudžahedina. Da bi u tome bili uspješniji, oni su na to potrošili puno novca, kako bi novcem privukli mlade, istovremeno ispirući mozak nevinoj bosanskoj omladini da prihvati vehabijske ideje.
Ovo je samo početak, jer kada je rat priveden kraju, vehabije i njihovi sljedbenici sukobili su se s hanefijskim islamskim džematima povezanim s Islamskom zajednicom, te je u BIH postao očit jaz između tradicionalne islamske misli i vehabijskog islama.
Upravo je to bio glavni cilj zapada, koji su realizirali slanjem mudžahedina u Bosnu. Sada se postavlja pitanje da li bi prisustvo mudžahedina u Bosni moglo biti uzor ili test za zapad za uspostavu nesretnog entiteta zvanog DAIŠ.
Za odgovor na ovo pitanje treba utrošiti više vremena, i obratiti pažnju i na skrivene uglove, te na činjenicu koje su sličnosti i razlike između islamofobije koja je nastala kao produkt djelovanja mudžahedinskih skupina u Bosni i Hercegovini i DAIŠ-a u Siriji i Iraku?