Moguća koalicija Rijada i Ankare u jemenskoj močvari
Neoosmanizam u turskoj vanjskoj politici, zasnovan na strateškoj doktrini Ahmeta Davutoglua, Erdoganovog starog saveznika i današnjeg rivala, tokom proteklog desetljeća doveo je Tursku u stanje konkurencije s drugim regionalnim i međunarodnim silama u širokom spektru kriza i geopolitičkih pitanja u različitim regijama, posebno arapskom svijetu.
Moguća koalicija Rijada i Ankare u jemenskoj močvari- Sredinom juna prošle godine Sirijski opservatorij za ljudska prava objavio je dokument u kojem se navodi da je Obavještajna služba Turske u Afrinu u Siriji uspostavila operativnu sobu za premještanje sirijskih plaćenika radi učestvovanja u jemenskom ratu. Turska je i prije bila optužena za prebacivanje sirijskih terorista u ratove u Libiji i Nagorno-Karabahu.
Međutim, iako gore navedeni dokazi ukazuju na pokušaje Turske da igra ulogu u razvoju događaja u Jemenu u konkurenciji sa Saudijskom Arabijom i UAE, potpuno suprotno tome mediji su posljednjih dana izvještavali o saudijskoj pruženoj ruci Ankari kako bi učestvovala u jemenskim dešavanjima protiv Sane. Sada se postavlja pitanje koji je motiv Saudijske Arabije da omogući učestvovanje Turske u događajima u Jemenu? Kako će Ankara odgovoriti na ovaj zahtjev i mogu li Turska i Saudijska Arabija, dva čvrsta rivala u regionalnim dešavanjima, stvoriti održiv savez u Jemenu?
Erdoganovo geopolitičko ciljanje
Iako je Turska 2015. godine objavila podršku agresiji saudijske koalicije na Jemen, odbila je da, slijedeći Saudijsku Arabiju, direktno vojno uđe u taj rat, i čak je tokom protekle godine, s jačanjem nesuglasica između Ankare i Rijada, kritizirala postupanje koalicije u stvaranju humanitarne krize u Jemenu.
Međutim, ciljeve i motive koji su doveli do većeg uključenja Turske u jemenska zbivanja moguće je sažeti kao skup ekonomskih i geopolitičkih motiva:
Turska je također registrirala prodaju oružja, posebno vojnih dronova, Saudijskoj Arabiji. Izvještaji pokazuju da, nakon što su Sjedinjene Američke Države objavile da će ukinuti vojnu podršku jemenskom ratu, Ankara oprema Rijad bespilotnim letjelicama Karil, kao i jeftinim invazivnim bespilotnim letjelicama.
S druge strane, Turska namjerava da, jačajući Bratstvo u jemenskom slučaju, zakoračivši u istu politiku koju je imala na umu posljednjih godina, otvori novu frontu protiv saudijsko-emiratske osi, koja je, zbog geografske blizine ove dvije zemlje, u dobroj poziciji da im našteti, a s druge strane, da poveća pregovaračku moć Turske u drugim regionalnim slučajevima, u kojima je na neki način u suprotnosti s ovom osi.
U tim je okolnostima održavanje važnosti Bratstva u razvoju događaja važno za Tursku. Od dvije važne baze Bratstva u Jemenu, Socotre i Ma'riba, Socotra je sada u rukama snaga bliskih UAE-u, a Ma'rib je pred Ensarullahovim oslobađanjem. Muslimanska braća također traže potporu Turske iz straha da će izgubiti kontrolu nad južnim jemenskim pokrajinama, koje su bogate naftom i plinom, poput Shabwe.
Međutim, Reformska stranka, zajedno s drugim grupama usklađenim sa odbjeglom vladom Mansura Hadija, smatrala je Saudijsku Arabiju svojim glavnim osloncem i sponzorom u razvoju događaja u Jemenu. Čini se da će nakon nedavnih poraza saudijske koalicije i nastavka napredovanja Ensarullaha u Jemenu, Reformska stranka morati napraviti novi izbor, a u slučaju turske vojne intervencije u Jemenu najvažnija je i glavna opcija osloniti se na Tursku umjesto na Saudijsku Arabiju.
Logistička prikrivena podrška Turske protiv Sane
Direktno prisustvo i učestvovanje Turske u jemenskoj krizi do sada je bilo u obliku logističke podrške Muslimanskom bratstvu i pružanja informacija o vojnim kretanjima rivala pod pokroviteljstvom humanitarnih poslova i spašavanja, poput Crvenog polumjeseca Turske. Ranije su mediji povezani sa Saudijskom Arabijom izvijestili da Ankara, uz pomoć Katara, šalje bespilotne letjelice i vojne savjetnike kako bi pomogli reformističkim milicijama u borbi protiv južnjaka u regiji Shabwa.
Također ne bi bilo čudno da se u zakulisnim sporazumima između Saudijske Arabije i Turske iskustvo Ankare u masovnom premještanju terorista koji su sudjelovali u sirijskom ratu u druga područja, ovoga puta u jemenskom ratu, nađe na Erdoganovom dnevnom redu.
Bez sumnje, s obzirom na snažan međunarodni stav protiv Saudijaca i prije svega američke vlade kao uzroka velike humanitarne krize u Jemenu, politička podrška Turske Saudijcima neće uslijediti zbog brojnih posljedica, a ako Turska i odluči ući u jemenski rat protiv Sane, usmjerit će svoju zakulisnu vojnu saradnju na Saudijsku Arabiju i svrgnutu vladu Mansura Hadija.
Nestabilan i klimav savez
Saradnja između Saudijaca i Turske u jemenskom ratu više je rezultat kratkoročnih ciljeva Turske s ciljem deeskalacije napetosti sa Saudijcima i taktičkog pogleda Rijada na očuvanje provincije Ma'rib na bilo koji mogući način.
S druge strane, jemenski se rat razlikuje od ostalih posredničkih ratova koje je Turska posljednjih godina vodila u Siriji, Libiji i Nagorno-Karabahu. Jemenci su uspješno prevladali šest godina najteže opsade i napada saudijske vojske naoružane do zuba, uz obavještajnu, savjetodavnu i vojnu podršku najvećih svjetskih vojnih sila i prisustvo milicija i vojnih snaga iz afričkih zemalja.
Stoga je i u smislu strateških ciljeva dviju strana i u pogledu sudbine moguće bilateralne saradnje između Saudijske Arabije i Turske, sudbina ove koalicije osuđena na neuspjeh, a u međuvremenu strana koja će biti više oštećena bit će Ankara, jer, osim što je dodatno uništen imidž te zemlje u islamskom svijetu (nakon poboljšanja odnosa s cionističkim režimom unatoč parolama o podršci Palestini), Erdogan će žrtvovati i relativno dobre odnose s Osovinom otpora za prolazne i kratkoročne bitke Muhammeda bin Selmana koji želi pobjeći od poraza u Jemenu.
Moguća koalicija Rijada i Ankare u jemenskoj močvari
Neoosmanizam u turskoj vanjskoj politici, zasnovan na strateškoj doktrini Ahmeta Davutoglua, Erdoganovog starog saveznika i današnjeg rivala, tokom proteklog desetljeća doveo je Tursku u stanje konkurencije s drugim regionalnim i međunarodnim silama u širokom spektru kriza i geopolitičkih pitanja u različitim regijama, posebno arapskom svijetu.
Sredinom juna prošle godine Sirijski opservatorij za ljudska prava objavio je dokument u kojem se navodi da je Obavještajna služba Turske u Afrinu u Siriji uspostavila operativnu sobu za premještanje sirijskih plaćenika radi učestvovanja u jemenskom ratu. Turska je i prije bila optužena za prebacivanje sirijskih terorista u ratove u Libiji i Nagorno-Karabahu.
Međutim, iako gore navedeni dokazi ukazuju na pokušaje Turske da igra ulogu u razvoju događaja u Jemenu u konkurenciji sa Saudijskom Arabijom i UAE, potpuno suprotno tome mediji su posljednjih dana izvještavali o saudijskoj pruženoj ruci Ankari kako bi učestvovala u jemenskim dešavanjima protiv Sane. Sada se postavlja pitanje koji je motiv Saudijske Arabije da omogući učestvovanje Turske u događajima u Jemenu? Kako će Ankara odgovoriti na ovaj zahtjev i mogu li Turska i Saudijska Arabija, dva čvrsta rivala u regionalnim dešavanjima, stvoriti održiv savez u Jemenu?
Erdoganovo geopolitičko ciljanje
Iako je Turska 2015. godine objavila podršku agresiji saudijske koalicije na Jemen, odbila je da, slijedeći Saudijsku Arabiju, direktno vojno uđe u taj rat, i čak je tokom protekle godine, s jačanjem nesuglasica između Ankare i Rijada, kritizirala postupanje koalicije u stvaranju humanitarne krize u Jemenu.
Međutim, ciljeve i motive koji su doveli do većeg uključenja Turske u jemenska zbivanja moguće je sažeti kao skup ekonomskih i geopolitičkih motiva:
Turska je također registrirala prodaju oružja, posebno vojnih dronova, Saudijskoj Arabiji. Izvještaji pokazuju da, nakon što su Sjedinjene Američke Države objavile da će ukinuti vojnu podršku jemenskom ratu, Ankara oprema Rijad bespilotnim letjelicama Karil, kao i jeftinim invazivnim bespilotnim letjelicama.
S druge strane, Turska namjerava da, jačajući Bratstvo u jemenskom slučaju, zakoračivši u istu politiku koju je imala na umu posljednjih godina, otvori novu frontu protiv saudijsko-emiratske osi, koja je, zbog geografske blizine ove dvije zemlje, u dobroj poziciji da im našteti, a s druge strane, da poveća pregovaračku moć Turske u drugim regionalnim slučajevima, u kojima je na neki način u suprotnosti s ovom osi. Rijada i Ankare
U tim je okolnostima održavanje važnosti Bratstva u razvoju događaja važno za Tursku. Od dvije važne baze Bratstva u Jemenu, Socotre i Ma'riba, Socotra je sada u rukama snaga bliskih UAE-u, a Ma'rib je pred Ensarullahovim oslobađanjem. Muslimanska braća također traže potporu Turske iz straha da će izgubiti kontrolu nad južnim jemenskim pokrajinama, koje su bogate naftom i plinom, poput Shabwe.
Međutim, Reformska stranka, zajedno s drugim grupama usklađenim sa odbjeglom vladom Mansura Hadija, smatrala je Saudijsku Arabiju svojim glavnim osloncem i sponzorom u razvoju događaja u Jemenu. Čini se da će nakon nedavnih poraza saudijske koalicije i nastavka napredovanja Ensarullaha u Jemenu, Reformska stranka morati napraviti novi izbor, a u slučaju turske vojne intervencije u Jemenu najvažnija je i glavna opcija osloniti se na Tursku umjesto na Saudijsku Arabiju. Rijada i Ankare
Logistička prikrivena podrška Turske protiv Sane
Direktno prisustvo i učestvovanje Turske u jemenskoj krizi do sada je bilo u obliku logističke podrške Muslimanskom bratstvu i pružanja informacija o vojnim kretanjima rivala pod pokroviteljstvom humanitarnih poslova i spašavanja, poput Crvenog polumjeseca Turske. Ranije su mediji povezani sa Saudijskom Arabijom izvijestili da Ankara, uz pomoć Katara, šalje bespilotne letjelice i vojne savjetnike kako bi pomogli reformističkim milicijama u borbi protiv južnjaka u regiji Shabwa.
Također ne bi bilo čudno da se u zakulisnim sporazumima između Saudijske Arabije i Turske iskustvo Ankare u masovnom premještanju terorista koji su sudjelovali u sirijskom ratu u druga područja, ovoga puta u jemenskom ratu, nađe na Erdoganovom dnevnom redu.
Bez sumnje, s obzirom na snažan međunarodni stav protiv Saudijaca i prije svega američke vlade kao uzroka velike humanitarne krize u Jemenu, politička podrška Turske Saudijcima neće uslijediti zbog brojnih posljedica, a ako Turska i odluči ući u jemenski rat protiv Sane, usmjerit će svoju zakulisnu vojnu saradnju na Saudijsku Arabiju i svrgnutu vladu Mansura Hadija. Rijada i Ankare
Nestabilan i klimav savez
Saradnja između Saudijaca i Turske u jemenskom ratu više je rezultat kratkoročnih ciljeva Turske s ciljem deeskalacije napetosti sa Saudijcima i taktičkog pogleda Rijada na očuvanje provincije Ma'rib na bilo koji mogući način.
S druge strane, jemenski se rat razlikuje od ostalih posredničkih ratova koje je Turska posljednjih godina vodila u Siriji, Libiji i Nagorno-Karabahu. Jemenci su uspješno prevladali šest godina najteže opsade i napada saudijske vojske naoružane do zuba, uz obavještajnu, savjetodavnu i vojnu podršku najvećih svjetskih vojnih sila i prisustvo milicija i vojnih snaga iz afričkih zemalja.
Stoga je i u smislu strateških ciljeva dviju strana i u pogledu sudbine moguće bilateralne saradnje između Saudijske Arabije i Turske, sudbina ove koalicije osuđena na neuspjeh, a u međuvremenu strana koja će biti više oštećena bit će Ankara, jer, osim što je dodatno uništen imidž te zemlje u islamskom svijetu (nakon poboljšanja odnosa s cionističkim režimom unatoč parolama o podršci Palestini), Erdogan će žrtvovati i relativno dobre odnose s Osovinom otpora za prolazne i kratkoročne bitke Muhammeda bin Selmana koji želi pobjeći od poraza u Jemenu.
Rijada i Ankare