Macronov nemogući san u regiji Perzijskog zaljeva - Balkan Times

Macronov nemogući san u regiji Perzijskog zaljeva

Predsjednik Francuske Emmanuel Macron posjetio je 3. i 4. decembra tri arapske zemlje Perzijskog zaljeva: UAE, Katar i Saudijsku Arabiju. On se nalazio na čelu visoke delegacije koja je u petak stigla u Abu Dhabi. U subotu je došao u Katar, a potom odletio u Saudijsku Arabiju. Tokom trodnevnog posjeta francuski lider razgovarao je s liderima ove tri monarhije.

Macronov nemogući san u regiji Perzijskog zaljeva – Predsjednik Francuske Emmanuel Macron posjetio je 3. i 4. decembra tri arapske zemlje Perzijskog zaljeva: UAE, Katar i Saudijsku Arabiju. On se nalazio na čelu visoke delegacije koja je u petak stigla u Abu Dhabi. U subotu je došao u Katar, a potom odletio u Saudijsku Arabiju. Tokom trodnevnog posjeta francuski lider razgovarao je s liderima ove tri monarhije.

Ova posjeta dolazi u vrijeme kada su se Macronovi diplomatski potezi na Bliskom istoku i regiji Perzijskog zaljeva značajno povećali u protekle 2 godine. Naprimjer, dolazak Francuske nakon eksplozije u luci u Bejrutu 4. avgusta kako bi odigrala ulogu velikog brata i posrednika, kao i njena posjeta Iraku i prisutnost na sigurnosnom samitu u Bagdadu krajem avgusta ocrtali su novu strategiju Pariza u Perzijskom zaljevu. Ali šta Francuska želi od svoje nove strategije?

Povlačenje SAD-a iz regije i san Francuske da vrati svoje tradicionalno mjesto u arapskoj regiji

Bez sumnje, najvažnije pitanje i na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu u trenutnoj situaciji je očekivano povlačenje SAD-a. U posljednjih nekoliko godina strategije Baracka Obame, a potom i Donalda Trumpa zvučale su kao rana upozorenja arapskim zemljama u regiji koje su položile sve svoje nade u podršku SAD-a. Ali nakon što je Bidenova administracija preuzela dužnost i dala prioritet Istoku kako bi obuzdala Kinu, arapske države su više nego ikad osjetile da je povlačenje Washingtona blizu.

No, osim zabrinutosti arapskih zemalja, Francuska je, shvatajući vakuum koji treba stvoriti u regiji i hitnost arapskog svijeta da pronađe novi oslonac, pokrenula svoju strategiju oživljavanja svoje tradicionalne uloge i položaja na Bliskom istoku i sjevernoj Africi. Doista, posljednjih godina Francuska je brzo bivala upletena u ratove u Africi, poput Libije, Malija i Centralnoafričke Republike, ali je nedavno postala diplomatska sila na Bliskom istoku. Iako je evropska sila uspjela u osiguravanju svojih ekonomskih interesa na Bliskom istoku, nije uspjela u potpunosti ostvariti svoje političke ciljeve nekim ishitrenim politikama uglavnom protiv Sirije i Irana. U posljednjim godinama vlasti predsjednika Françoisa Hollandea i početka Macronovog predsjedavanja, Macron je pokušao krenuti u nove politike u regiji.

U sadašnjim uvjetima, glavni fokus Macronove politike je vraćanje slave kakvu je zamislio predsjednik Charles de Gaulle, ali svakako postoje razlike u Macronovim taktikama i nekim strategijama. Macron ispituje neke od neuspjelih politika Francuske u posljednjoj deceniji, pokušavajući ih preokrenuti usvajanjem multilateralizma kao opće i uspješne politike u obliku partnerstva sa SAD-om i članicama Evropske unije u raznim dijelovima svijeta, posebno na Bliskom istoku.

U međuvremenu, povlačenje SAD-a iz Evrope i Bliskog istoka i ravnodušnost evropskih zemalja prema promjenama koje se odvijaju stvorile su geostrateški vakuum. Zapravo, Pariz traži nove načine da zadrži svoju neovisnost u odbrambenoj politici i popuni strateški vakuum stvoren padom interesa SAD-a za Evropu i druge regije kao što je Bliski istok. Jednom je Macron rekao da regionalne sile znaju ovaj vakuum pretvoriti u svoju korist. Imajući to na umu, Macronova nova turneja po regiji trebala bi provesti ovu strategiju.

Ciljevi koji stoje iza Macronove ekonomske saradnje i sklapanja saveza u arapskom svijetu

Uz nastojanje da oživi svoju tradicionalnu poziciju na Bliskom istoku, Pariz nastoji predstaviti alternativu za SAD koje napuštaju regiju uglavnom kroz vojne, sigurnosne i trgovinske sporazume s arapskim monarhijama. Tokom svoje posjete Abu Dhabiju, Macron je potpisao ugovor o oružju s Emiratima prema kojem će Francuska isporučiti 80 borbenih aviona Rafale i 12 Eurocopptera EC725.

U toku sastanka s katarskim emirom Tamimom bin Hamadom al-Thanijem, francuski predsjednik je razgovarao o bilateralnim odnosima i saradnji dvije zemlje te načinima kako da ih ojačaju u različitim područjima, uključujući ekonomiju, ulaganja, odbranu, sigurnost, obrazovanje i razvoj. Tokom posjete Saudijskoj Arabiji, Macron i saudijski prijestolonasljednik princ Muhammed bin Salman “naglasili su važnost bilateralne saradnje na ekonomskom, vojnom i sigurnosnom planu”.

Svjestan želje arapskih zemalja da kupe više oružja, Macron traži velike nove arterije za francusku ekonomiju privlačeći arapske petrodolare. Pariški pristup pokazuje da pitanjima ljudskih prava nema mjesta u njegovoj novoj strategiji. Slučajevi poput ubistva Jamala Khashoggija, otvorenog kritičara bin Salmana, 2018. godine i prodaje oružja od strane Francuske UAE-u ukazuju na to da bi pitanja ljudskih prava bila potpuno izostavljena kad god bi to francuski interesi zahtijevali.

Pomirenje arapskih monarhija s Libanonom i Macronova već propala predstava

Još jedan Macronov cilj je igrati ulogu velikog brata i upravljati tekućom krizom između arapskih monarhija, u prvom redu Saudijske Arabije i Libanona. S jedne strane, francuski lider namjerava voditi libanonsku unutrašnju politiku u korist profrancuskih glasova, a s druge strane predstavljati se kao nezaobilazni koridor za libanonske odnose s državama Perzijskog zaljeva. Macron je, npr., podržao ostavku Georgea Kurdahija – libanonskog ministra čija je kritika saudijskog rata protiv Jemena dala Saudijskoj Arabiji izgovor da osmisli krizu s Libanonom kako bi uticala na trenutne političke prilike u zemlji – i nazvao ju je vratima za ublažavanje krize između Libanona i Saudijske Arabije.

Na kraju svog putovanja u Saudijsku Arabiju, Macron je predstavio mapu pomirenja Libanona i Saudijske Arabije. Zapravo, Macronova politička gesta je pokušaj predstavljanja Pariza kao sile koja upravlja arapskim pitanjima. On namjerava transformirati Francusku u pouzdanog teškaša u arapskom svijetu kako bi uskladio arapsku politiku s glavnim francuskim interesima.

Ali Macronovi napori da predstavi Francusku kao novog spasitelja regije nisu ništa više od neuspjelog showa. Nikome nije tajna da napori Francuske da upravlja situacijom u Libanonu u posljednje dvije godine ne samo da nisu uspjeli stabilizirati zemlju, već su i pogoršali tamošnju krizu. Također, francuska prisutnost u Siriji pod krinkom podrške Sirijskim demokratskim snagama u kojima dominiraju Kurdi doživjela bi neuspjeh u bliskoj budućnosti, uglavnom zato što je američko povlačenje iz Afganistana naznačilo da Zapad nema dugoročni plan ostanka i da bi se isti scenario desio i u Siriji. Dodajte ovome definitivnu blisku buduću punu kontrolu nad cijelim sirijskim teritorijama od strane centralne vlade koja se brzo oporavlja od decenije dugog rata.

U takvim okolnostima Francuska bi zasigurno bila daleko od sposobne za jednostrane akcije u Siriji, pa se tako očekuje veći poraz Pariza. Sve realnosti na terenu govore nam da francuskoj borbi za regionalni uticaj pod okriljem borbe protiv terorizma, regionalne stabilnosti i slobode plovidbe u vodama Perzijskog zaljeva praktički nedostaje podrška i Pariz nije sposoban za samostalne poteze u regiji.

Izvor
(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.