Kosovo-problematični potezi srpskih vlasti i moguća rješenja - Ova

Kosovo-problematični potezi srpskih vlasti i moguća rješenja

Hoće li njemačko-francuski plan, o kome šira javnost najčešće pojma nema, biti prava osnova za potpisivanje sveobuhvatnog sporazuma Prištine i Beograda o trajnoj normalizaciji odnosa? Jesu li u pitanju samo modifikacije starog Ishingerovog plana o “dvije Njemačke”, plana Ahtisari plus ili nadogradnja Briselskog sporazuma?

Kosovo-problematični potezi srpskih vlasti i moguća rješenja – Ova i slična pitanja, zasjenili su događaji od prošle subote koji su otvorili nova, zapravo stara pitanja, koja se mogu sažeti u jedno: je li Kosovo ponovo na ivici rata ili je najnovija eskalacija ipak samo kulminacija sukoba u kojoj i Priština i Beograd učvršćuju svoje pozicije za završnicu višegodišnjih pregovora?

Kurti primjenjuje taktiku Beograda
U suštini, nije se desilo ništa novo, zapravo sve je deja vu.

Kosovske vlasti žele uspostavu svoje jurisdikcije na cijeloj teritoriji, uključujući i sjever gdje žive većinski Srbi i gdje su na graničnom prelazu Jarinje uhapsile bivšeg kosovskog policajca Dejana Pantića zbog, kako tvrde u Prištini, terorističkog napada na dojučerašnje kolege policajce u akciji preuzimanja izborne dokumentacije. Srbi koji kao svoju državu priznaju samo Srbiju, slijedeći instrukcije Beograda, odgovorili su blokadama nekoliko regionalnih saobraćajnica kao i bezbroj puta ranije.

Novo je samo to što ima i puškaranja i ranjenih što dodatno pojačava napetost i, zašto ne reći, strah od mogućnosti da sve izmakne kontroli i to u susret i bez rata potpuno neizvjesnoj zimi koja je već počela.

Hoće li prevagnuti rat ili mir nije lako zaključiti ni iz reakcija glavnih “operativaca” na terenu od kojih i Evropa, i Amerika i hazjajin sa istoka, svi trenutno zauzeti “važnijim” temama kao što su rat u Ukrajini i svjetska energetska kriza, očekuju konačno donošenje “teških odluka”.

Izvjesno je u ovom trenutku da dvojica balkanskih lidera po svaku cijenu žele držati inicijativu u svojim rukama u povlačenju novih poteza i imati, što bi se fudbalskim jezikom kazalo “posjed lopte”, ali nije najjasnije da li u potpunosti slušaju sugestije njihovih “trenera” sa istoka i zapada s kojima, usput, razgovaraju 24 sata dnevno na stalno otvorenim telefonskim linijama ili neke poteze vuku bez kontrole u šta je, istina, teško povjerovati.

Novo je možda samo to što sada i kosovski premijer Albin Kurti, prvi obrazovani lider kosovskih Albanaca i čovjek koji u politiku nije došao iz dreničke šume, primjenjuje taktiku Aleksandra Vučića. Onu o važnosti neprekidnog držanja inicijative odnosno “posjeda lopte”.

Ne obazirući se na svakodnevno provlačenje kroz katran i perje, “Kurti je teroristički ološ” i slične “diplomatske” aktivnosti koje su se iz srpskih kafana preselile u sam vrh vlasti u Srbiji, kosovski premijer mrtav hladan nastoji popuniti upražnjena mjesta nakon izlaska Srba iz policije i drugih institucija na sjeveru kao da se ništa nije desilo, ali je ipak poslušao “trenere” i lokalne izbore u četiri sjevernokosovske izbore zakazane za 18. decembar odložio za april 2023. godine.

Ima li Vučić plan B?
Vučić je u međuvremenu u ovoj seriji opasnih igara već povukao sljedeći potez. Osim blokade regionalnih puteva, prvi put nakon što je to 2003. godine tražio tadašnji premijer Srbije Zoran Đinđić, prvi put od ratnog poraza Srbije 1999. godine i potpisivanja Kumanovskog sporazuma, kako je najavio, ovih dana će zatražiti povratak srpske vojske i policije na Kosovo, navodno u skladu s davno prevaziđenom Rezolucijom UN 1244. Pošto nema nikoga ko bi mu to odobrio, što on vrlo dobro zna i više ne krije, otvara se pitanje šta mu je plan B.

On o tome ne govori, ali je simptomatično da vlasnika vinarije iz Velike Hoče (okolina Prizrena) i članove njegove porodice, prima na Andrićevom vencu samo dan nakon što mu je kosovska policija oduzela 40.000 tona vina zbog neplaćenih akciza.

Direktor Foruma za međuetničke odnose Dušan Janjića i jedan od dobrih poznavalaca prilika na Balkanu potpuno je u pravu kada kaže da je institucionalni vakuum nastao povlačenjem Srba ne samo iz lokalnih nego i centralnih vlasti u Prištini vrlo problematičan potez.

“Stanovište legalnosti nije sporno, stanovnište legitimnosti je vrlo sporno. A sa stanovišta efikasnosti to je kao kada biste tešku bolest lečili čajem”, kaže Janjić.

On u intervjuu za “Glas Amerike” kaže kako su Srbija i Kosovo u jednoj novoj fazi konflikt menadžmenta.

“Ako vi povučete policiju po etničkom principu, pa onda kosovske vlasti ne mogu da ostvare efikasnost toga čak i uz pomoć Euleksa, jer nema dovoljno ljudi, onda će neko preuzeti to. To će biti ovi povučeni i još neki drugi koje kosovske vlasti i Kvinta grupa smatraju paramilicijama i paravojskama”, upozorava Janjić na jedan od mogućih scenarija.

Treba podsjetiti, iako smo ovdje već na terenu pretpostavki, na nedavno izrečene riječi srbijanskog predsjednika kako mu ništa drugo nije preostalo nego da primijeni taktiku kosovskih Albanaca iz devedesetih godina da bojkotuju sve što im dolazi iz Beograda, s tim što bi sada kosovski Srbi bojkotovali sve što dolazi iz Prištine.

Da prije ili kasnije takva politika neminovno dovodi do ratnog sukoba vidjeli smo i na primjeru krajiških Srba u Hrvatskoj ili bosanskih Srba u BiH, takođe devedesetih, kada ni etnička policija, vojska i paravojske nisu uspjele zaštiti narod, osim djelimično u BiH.

Hoće li Vučić biti toliko radikalan kao što su bili njegovi politički učitelji, Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj, znaćemo već za koji dan kada Evropska unija treba razmotriti zahtjev Kosova za dobijanje statusa kandidata za članstvo u toj zajednici, što realno gledajući i jest glavni povod za najnoviju eskalaciju napetosti kojoj su registracije automobila ili smjene policajaca koji ne izvršavaju svoje obaveze, tek neki od povoda za kupovinu vremena kojeg Vučić očigledno više nema.

Kako izaći sa Kosova i – Ukrajine
Ima tu još jedno “ali” koje nam možda može dati pravo na zaključak kako Vučić nije ni Milošević ni Šešelj, niti je doveden na vlast kako bi slijepo slijedio svoje učitelje. On jest sve vrijeme potpaljivao vatru na različite načine i ne samo na Kosovu, ali se redovno pojavljivao i u ulozi vatrogasca u požarima koji je sam izazvao kako bi pokazao da ih on i jedino on može zaustaviti. I ta mu je uloga dosad prolazila ne samo kod njegovih pristalica i navijača nego i kod evropskih i američkih “pregovarača” koji svih ovih godina neprestano defiluju kroz njegov kabinet. Naravno, riječ je o njegovom pragmatizmu zaogrnutog plaštom Srbije i Vukovom (Karadžić) krilaticom “Srbi svi i svuda”.

Slično razmišlja i glavni Vučićev “trener” koji je progovorio kroz usta svog glasnogovornika Dmitrija Peskova.

Kremlj kaže kako treba zaštititi sva prava kosovskih Srba i da je Rusija posvećena rješavanju situacije diplomatskim putem.

“Zalažemo se za apsolutno poštovanje svih prava kosovskih Srba i za ispunjavanje obaveza koje su strane preuzele prema svim dokumentima relevantnim za ovu situaciju”, rekao je Peskov komentirajući plan Beograda o vraćanju dijela srpske vojske na Kosovo.

“Samo recite, na koji dokument se pozivate, Srbija je već ispunila sve svoje obaveze”, poručiće Vučić javno ne prikrivajući želju da se rasprave i eventualni dogovori iz evropskog dvorišta vrate u Ujedinjene nacije i Rezoluciju 1244, odnosno u vrijeme kada ni Srbija ni Kosovo nisu bile nezavisne države.

Za razliku od predstavnika Kremlja, za Dušana Janjića je situacija na Kosovu takva “da vi vidite kako se apsolutno zapanjujuće pred očima EU i Washingtona odvija ista logika kojom Putin proglašava da su neke teritorije njegove”.

“I niko da shvati da se na Kosovu provjerava mehanizam – kako izaći. Jer kako izađete sa Kosovom – tako ćete primeniti posle i za povratak u ukrajinske institucije Rusa. Ili se nikad neće vratiti. A onda će to biti jedna večita buffer zona”, kaže Janjić.

Završni čin: Sholtz-Macronov plan
Priština je potpisala dokument kojim se kandiduje za članstvo u Evropskoj uniji (a želi i u druge međunarodne organizacije, uključujući i UN), Beograd učiniti sve da takve namjere osujeti a sva je prilika da će se diplomatski pritisci i Brisela i Washingtona ponovo usmjeriti na njemačko-francuski plan, poznat kao Sholtz-Macronov, kao osnovu za nastavak budućih pregovora Prištine i Beograda.

Američki pregovarač Gabriel Escobar upravo nastoji vratiti Kurtija i Vučića za pregovarački sto, Miroslav Lajčak je posjetio Beograd, najavljeni su dolasci predstavnika Njemačke i Francuske koji, poput nekih domaćih posmatrača, smatraju da je pomenuti plan dosad najbolje moguće rješenje za obje strane.

Svi su oni jedinstveni u stavu da je uklanjanje barikada i povratak za pregovarački sto te uzdržavanje od nasilja i aktivnosti koje mogu izazivati dodatne napetosti prvi korak ka deeskalaciji.

Veliki broj država je prihvatio zahtjev šefa diplomatije EU Jozepa Borella da budu spremne poslati dodatne snage i opremu Euleksu u slučaju potrebe.

„Nakon posljednjih incidenata tokom ljeta stavili smo prijedlog pred obje strane – i Srbiji i Kosovu. Taj prijedlog smo ažurirali posljednjih nedjelja, posljednjim dogovorima. To bi trebalo da bude definitivan dogovor, koji bi stavio sa strane sve napetosti oko tablica i drugih pitanja kao što je ZSO na sjevernom Kosovu. Taj prijedlog smo predstavili i sad se pod hitno njime moramo baviti“, rekao je Borell.

Napori međunarodne zajednice na smirivanju situacije za sada ne daju očekivane rezultate, ali se čini da je Kurti očekivano spremniji reterirati u povlačenju poteza na svoju ruku, za razliku od Vučića koji, istina, može mnogo više i da izgubi. Da ne govorimo o interesima i instrukcijama Moskve koja nikad nije odustala od pokazivanja mišića na području Balkana.

Naravno da evropski plan mnogo više odgovara Kurtiju, podsjetimo na tačku 3 u kojoj piše sljedeće:

“U skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju koji su potpisale obje strane, Кosovo i Srbija će sve sporove između sebe rješavati isključivo mirnim putem i uzdržaće se od prijetnje ili upotrebe sile. Oni ponovo potvrđuju nepovredivost sada i u budućnosti granice koja postoji između njih i obavezuju se da će u potpunosti poštovati teritorijalni integritet jedni drugih.

Iako se riječ priznanje eksplicitno ne spominje, već iz navedenog je jasno da je riječ o dvjema suverenim državama.

Neki na barikadama, a neki gledaju fudbal
U sjevernom dijelu Kosova Srbi su i dalje na barikadama, mada ih je na osnovu medijskih izvještaja mnogo manje nego ranije u sličnim situacijama. Ni to nije baš sasvim precizno, jer većina kao sav normalan svijet prati Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Kataru. Puškaranja od subote su prestala, ali ne rade škole i vrtići. Kosovske policije skoro i da nema na ulicama naselja na sjeveru, nema ni novih hapšenja, ali atmosfera napetosti i iščekivanja vlada i u sjevernom i u južnom dijelu Kosovske Mitrovice. Svi su na oprezu i prate razvoje situacije, pogotovo patrole Euleksa i KFOR-a odnosno NATO-a.

Sada svi čekaju šta će biti u Briselu povodom prištinske kandidature i zahtjeva Beograda komandantu KFOR-a o slanju srpskih vojnika na Kosovo. Strah od novih sukoba je evidentan, ali i od novih rješenja, ako do njih dođe, poslije kojih više ništa neće biti isto.

Izvor

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.