Korona virus je planski izabran da ‘nosi’ PLANdemiju

Korona virus je planski izabran da ‘nosi’ PLANdemiju – Kao stipendist Euroatoma imao je priliku ovladati složenim tehnikama imunoinženjeringa koje omogućavaju proizvodnju specifičnih antiseruma u laboratorijskim uvjetima bez korištenja životinja, te je ista znanja prenio u Imunološki zavod.

A. Š. – Poštovani doktore Sladoljev, nadam se kako mi nećete zamjeriti, no ja ne mogu početi razgovor s vama a da ga ne počnem dijelom vašeg stručnog i znanstvenog rada u Imunološkom zavodu te vašim uspjesima, koje su mnogi pokušavali osujetiti, ali, sve ste ih „dobili“. Nažalost, da je bilo pameti i manje ljubomore, trebali ste biti, nakon puno desetljeća, naš znanstvenik nominiran za Nobelovu nagradu.

Tako je 2004. čak i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), kratko nakon s vaše strane utvrđenih postupaka, izdala nove preporuke za izvođenje RT-PCR na uzorcima iz ljudske krvi. Tad ste izjavili: „Ako je od uzimanja do testiranja uzoraka prošlo više od dva sata, rezultati nisu bili vjerodostojni.“

Početkom ove pLandemije, još u proljeće, izjavili ste: „Ne trebate mnogo mašte da zamislite što je s uzorcima za testiranje Cov-19 RT-PCR testom? Zamislite koliko je tek MRTVIH STANICA u ispljuvku prehlađenih i gripoznih!“
Protumačite nam sve ovo, molim vas, u današnjim okolnostima.

• Zašto Je Korona Virus Tako Snažno Poharao New York
• Broj Slučajeva Novog Korona Virusa U Svijetu Premašio 13 Miliona
• Prekretnica U Krizi Korona Virusa Za Evropu?

Dr. sc. Sladoljev | Dobro ste me nasmijali.Tko bi me nominirao? Možda Stožer na čelu s premijerom? Bill Gates? Da, epizoda s RT-PCR testom na Imunološkom zavodu zaista je zanimljiva. Test smo uveli već 1996., dvije godine prije preporuke WHO-a radi kontrole AIDS-a i hepatitisa C u krvi davatelja. Vjerojatno sam bio prvi koji je javno osporio vjerodostojnost rezultata dobivenih tim novim „nepogrešivim“ testom tumačeći lažno pozitivne rezultate interferencijom s humanim nukleinskim kiselinama. Tvrdio sam da u ljudskom genomu mora postojati sekvenca identična virusnoj. Kolege iz Znanstveno-nastavnog vijeća Zavoda, njih četrdesetak na čelu s dvojicom akademika, umjesto da razmisle, bili su sarkastični: „Tko sam ja da propitujem metodu za koju je netom dodijeljena Nobelova nagrada“? Nedugo iza toga objavljeni su radovi koji su ove sumnje potvrdili, a WHO dala nove upute za izvođenje testa. U suradnji s hrvatskim transfuziolozima, ističem dr Gordanu Jaklin iz Varaždinske bolnice. Preduvjete za ispravno uzorkovanje RT-PCR materijala iz ljudske krvi za proizvodnju interferona, ugradili smo u tehnološke procese i prije preporuke WHOa. O tome sam sačuvao dokumentaciju. Malo tko bi mi danas vjerovao da sam „rat“ s PCRom vodio prije 20 godina.

A. Š. – U lipnju ove godine dali ste, u jednom intervjuu, izrazito zanimljiv komentar: „Covid gripa, to znaju i vrtićka djeca, „dokazuje“ se RT-PCR-om, i najosjetljivijim i najnepouzdanijem testom istovremeno. Dovoljno je da u uzorak zaluta mikroskopska čestica kože da test možda pođe ukrivo. Zbog toga će vam „prekjučer“ „dokazati“ da imate Covid i strpati s kovidašima, danas ga nećete imati, a sutra je opet tu (jer ste ga pokupili od kovidaša).“
A. Š. – Nakon pola godine od tada, svih saznanja i silnih informacija što danas kažete o svemu?

Dr. sc. Sladoljev | Danas isto govori struka cijelog Slobodnog svijeta. RT-PCR test jest nezamjenjiv, ali za znanstvena istraživanja. Mora se izvoditi u sterilnim, strogo kontroliranim uvjetima pod laminarom, a ne na cesti! Testom možete otkriti jednu jedinu nukleinsku kiselinu! Ako ga radite ispravno, možete napraviti i tisuću ciklusa, ali lažno pozitivan rezultat nećete dobiti. Za znanost metoda je neprocjenjiva, ali za ovakvu dijagnostiku je pogubna. To je rekao sam Kerry Mullis, čovjek koji je metodu otkrio! U dijagnostici npr. covida, i manje od 50 ciklusa uvijek će dati lažno pozitivan rezultat. U krivim rukama test je manipulacija, zlato koje pretvaraju u blato.

3. Jedan anonimni znanstvenik je objavio svoje istraživanje u kojem je rekao kako su baze podataka NCBI za nukleotidne sekvence dovele do zapanjujućeg otkrića. Jedna od sljedova WHO početnica u PCR testu za SARS-CoV-2 nalazi se u cijeloj ljudskoj DNA!
Slijed „CTCCCTTTGTTGTGTTGT“ je sekvenca početnih slova od 18 znakova koja se nalazi u dokumentu protokola za testiranje PCR-a za koronavirus WHO-a.
A. Š. – Ako je sve ovo točno, što nam imate na sve ovo reći?

Dr. sc. Sladoljev | Virusi su „odmetnici“ iz genoma životinjskih i biljnih vrsta. Ne žive, ne izmjenjuju tvari i energiju, ali mogu opstati izvan žive stanice. Da bi se umnožili moraju se u nju nekako vratiti. Ne umnožavaju se „klasično“, ne dijele se, za to ne trebaju dva virusa. Njihovo umnožavanje više sliči fotokopiranju a stanica je fotokopirni stroj. Niz od 18 nukleotida koji ste spomenuli, nije jedina „nazovivirusna“ sekvenca dokazana u genomu čovjeka. Uspoređujući baze podataka, podudarni nizovi pronađeni su kod stotina humanih virusa. To je i očekivano jer su humani virusi potekli iz tih nizova. Zbog toga se uzorci za RT-PCR ne smiju grebalicom uzimati sa sluznica! Tako će u testni materijal dospjeti i nukleinske kiseline ljudi. Na deklaraciji masnim slovima jasno piše: „Only for research use!“ Kad bi Hrvatska agencija za lijekove (HALMED) radila po pravilima struke i savjesti, a ne po političkim „zadacima“, RT-PCR bi zabranila, a manipulante, od političkog vrha preko Stožera naniže, prijavila DORH-u.

Vidite, Agencija je znala i drugačije postupati. Iz tog razloga proširiti ću odgovor na Vaše prvo pitanje. Da bih izjegao za firmu veću štetu, dvoje mojih kolega, dr Filipič i dr Toth, Slovenac i Mađar, a ne ja, formalno su poslali urednicima znanstvenog časopisa Letter to the Editors kojim je osporena vjerodostojnost rezultata dobivenih RT-PCRom kako su interferonski proizvodi Imunološkog zavoda zagađeni hepatitisom C! Agencija za lijekove zabranila je prodaju interferona, ali nakon dokaza i osobne intervencije, istu je povukla! Agencija je prije 20 godina prihvatila kako su rezultati dobiveni RT-PCRom netočni! Odgovorna osoba bila je dr Jelena Krajačić.
Drugačijeg mišljenja bila je „poslovna“ politika Imunološkog zavoda. Zbog „obraćanja vanjskim institucijama“, časopisu Biologicals i Agenciji, dala mi je upozorenje pred otkaz iako sam branio zdravstvenu ispravnost proizvoda tvrtke i u tome uspio! Možete li zamisliti da HALMED danas u „slučaju Covid-19“ postupi jednako hrabro i nezavisno kao tada!
A. Š. – Upravo slušamo sukobe i nevješto interpetirane probleme u Znanstvenom savjetu Vlade Republike Hrvatske. Ljubomora, ali i ego, kao glavni problem u svim, a osobito u znanstvenim krugovima, prvo je što se pokaže kao problem u harmoničnoj suradnji među znanstvenicima. Kako se vi borite sa svojim egom?

Dr. sc. Sladoljev | Po tom sam pitanju „izgubljen slučaj“. Moje pravo i moje umišljeno ja ili Ego, baš se i ne podnose. S 25, kao asistent na Katedri za imunologiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, izradio sam i prijavio obranu solidnog magistarskog rada. Međutim, od obrane sam odustao smatrajući rad sterotipom koji znanosti ne donosi ništa novo niti važno. Samo titulu. Odlučio sam da mi titula ne treba.

Kasnije, s 28, izradio sam vrijedan doktorat gdje sam klasičnu metodu kojom se može poništiiti imunološka reakcija presatka protiv primatelja (što omogućava uspješnu transplantaciju nesrodne koštane srži!), „oplemenio“ produktom visoke tehnologije, originalno proizvedenim specifičnim monoklonskim protutijelima protiv loze tzv. „ubilačkih“ imunoloških stanica (protutijela proizvedena ovom tehnologijom nedavno su spomenuta u liječenju i brzom ozdravljenju predsjednika Trumpa od Covid-19).

Međutim, mladom i „buntovnom“, cijelom predanom traženju smisla postojanja kroz tekstove krščanskih, budističkih i sufijskih mistika, tada je smetalo sve što „hrani“ Ego. Klonio sam se onih koje su titule promijenile, umislili da su postali važniji, postali netko drugi i sl… I tako sam odlučio ne doktorirati!

A. Š. – Znam da ste na kraju ipak doktorirali. Zanimljiva promjena, no, meni razumljiva. Obzirom da nisam obrazovani novinar, moj pristup pisanju pa i intervjuima je poprilično drugačiji. I mnogo toga ne razumijem u pristupima ljudi iz struke. Prije svega obraćanje sugovorniku i etiketiranju koje se evo i nedugo dogodilo u vašem zadnjem intervjuu. Zašto vas u njima nazivaju kontroverznim? Iz neznanja novinara ili to čine s namjerom? To me stalno intrigira kad pročitam takav tekst. Kako vi to komentirate?

Dr. sc. Sladoljev | Da, na kraju sam doktorirao zahvaljujući upornosti mentora dr Stanimira Vuk Pavlovića. Objasnio mi je kako svijet funkcionira. Mislim da me proglašavaju „kontroverznim“ jer ne znaju što riječ znači. Kontroverzno je proturječno, a proturječno je nesuvislo. Ne sjećam da mi se ikada predbacila nesuvislost, proturječnost, čak niti izvlačenjem iz konteksta. A dao sam više od 200 intervjua. Primjer „kontroverznosti“ su Stožer i „režimski“ znanstvenici. Ako izvučete njihove izjave o istoj stvari u raznim trenucima imati će te kupus.

A. Š. – Ima jedna neistina koja je vezana za vas, a to je, kad vam ne mogu ništa prigovoriti, onda vam predbacuju mali broj objavljenih znanstvenih radova? Koliko znam još iz vašeg rada u Imunološkom to uopće nije istina. Vaši radovi su toliko uspješni da mi je zaista kao intelektualcu žao što nije bilo sluha u to vrijeme i nominirati vas za Nobelovu nagradu. Znate li da ima naših poznatih znanstvenika koji o vama baš to govore kao i ja?

Dr. sc. Sladoljev | Točno, nije neistina. Objavio sam samo šezdesetak naslova. Razvojni istraživači malo objavljuju jer su rezultati njihovog rada vlasništvo, know-how firme. Tko će javno objaviti prototip novog automobila ili performanse vojnog zrakoplova, otkriti strogo čuvane poslone tajne! I Tesla je bio razvojni istraživač. Nisam siguran da li je jedan od najvećih znanstvenih vizionara objavio ijedan znanstveni rad? Sve je zapisivao u svoje bilježnice. Vidite, razlika između temeljnih i razvojnih istraživanja je u tome što temeljna završavaju kao objave u znanstvenim časopisima, a razvojna kao konkretni proizvodi.

Na Zavod sam došao razviti hibridomsku tehnologiju u komercijalne svrhe. U razdoblju 1984-1992 „konstruirali“ smo preko stotinu genetski stabilnih, imunološki karakteriziranih i komercijalno zanimljivih hibridoma za dijagnostiku npr. hormona štitnjače, krvnih grupa, zmijskih toksina, Alzheimerove bolesti, citomegalovirusa i drugo. Priredili smo tridesetak hibridoma specifičnih na koagulacijske faktore u preparativna svrhe. Oni koji nešto o poslu znaju, mogu se jedino zapitati kako nam je s tako skromnim sredstvima to uopće uspjelo u svijetu koji je tek ovladavao „tehnologijom budućnosti“?

„In vitro“ reagense na krvne grupe napravili smo npr. sredinom osamdesetih kada još nije bilo ni znanstvenih radova o tome. Mnogo kasnije, reagense je testirao Republički zavod za transfuziju krvi. Nisu mogli vjerovati da reagensi koje je Imunološki zavod stavio „na led“ reagiraju ravnopravno ili superiorno komercijalnim. Mišljenje u pripravcima dala je dr Bosanac. Prije svih napravili smo i tzv. oligomonoklonski „Coombsov reagens“ koji omogućava otkrivanje skrivenih krvnih grupa. Protutijela na koagulacijske faktore, npr. FVIII, napravili smo da bi ih metodom afinitetne kromatografije mogli izdvojili iz ljudske plazme. Bez ovoga, njena prerada nije komercijalno isplativa, a ovim segmentom posla Imunološki zavod nikada nije ovladao! Monoklonska protutijela na markere Alzheimerove bolesti napravili smo u suradnji s prof. dr. Ivicom Kračunom početkom devedesetih. On je na žalost tragično završio. Komercijalni test tek su desetak godina kasnije napravili Amerikanci.
U prostoru moje odgovornosti stvari smo uvijek privodili kraju. Zapelo bi na ulaganjima u „scale up“. Bez toga, razvojni uspjesi padali bi „u vodu“, a neulaganje opravdavalo “egzotikom“ rezultata, prolaznim svjetskim „hitom“ ili, najčešće, nevjericom da u nečemu možemo biti ispred Amerikanaca ili Engleza. Razvojni rezultati su poslovna tajna, oni se ne objavljuju. Nešto sam i objavio. Kada je npr. 1989. WHO zatražila od proizvođača cjepiva da smanje rezidualni fetalni teleći serum (FCS) u cjepivima zbog alergijskih reakcija, uprava me zadužila napraviti „in house“ kvantitativni FCS test. Komercijalnih nije bilo. Prvi smo ga napravili i rad je objavljen. Broj objavljenih radova nije mjerilo da li će se znanstvenik snaći u konkretnoj, realnoj situaciji. Gubitak titra interferona prije nego sam preuzeo odjel, dvije godine npr. nisu znali razriješiti dva akademika, dva znanstvena savjetnika i nekoliko doktora znanosti sa stotinama objavljenih znanstvenih radova iza sebe. Pad titra virusa ospica za proizvodnju cjepiva, Imunološki zavod nije riješio nikada! Ozbiljne tvrtke za razvojne stvari biraju najbolje.
Izovr