Neuspjeh britanske vlade da odgovori brzo i efikasno na pandemiju može i treba biti smatran zlim.
Catherine Rottenberg i Nira Yuval Davis
Od početka je ograničeni nacionalistički program oblikovao način na koji se vlada Velike Britanije nosi s pandemijom korona virusa i bolesti COVID-19. Velika Britanija ne samo da je odbila sarađivati s ostatkom Evropske unije u koordiniranju nabavke neophodne medicinske opreme, već uporno odbija ozbiljno shvatiti globalnu prirodu pandemije. Ove odluke su rezultirale improviziranim i potpuno neadekvatnim odgovorom na ovu nedaću, od koje je do sada smrtno stradalo više od 32.000 Britanaca. Premijer Boris Johnson i njemu slični nisu uspjeli uraditi ništa efikasno tokom ove potpuno nove krize: od neispunjenog obećanja i kontinuiranog neuspjeha da organizira masovno testiranje, kroz greške u uvozu nužne zaštitne opreme za radnike na prvoj liniji, do pogrešnog informiranja javnosti o broju umrlih, izostavljajući donedavno one koji nisu umrli u bolnici.
Vraćanje na ideju “banalnosti zla” od Hannah Ardent može nam pomoći da damo smisao trenutnim dešavanjima, samo je potrebno uvesti važan preokret njenim tvrdnjama. Arendt je skovala ovu frazu kada je izvještavala sa suđenja Adolfu Eichmannu u Jerusalemu za časopis New Yorker. Upotrijebila je ovaj termin da opiše kako je Eichmann, ključni funkcioner nacističke stranke, izvršavao svoje tehnokratske dužnosti bez propitivanja njihove svrhe. Ovaj je termin označavao specifičan način na koji su nacistički zločini protiv čovječnosti počinjeni na uobičajen, sistematski i efikasan način, a da ovi zločini nisu imenovani niti im se iko usprotivio.
Nekompetentnost i nemar kao zlo
Iz pandemijom pogođene Velike Britanije možemo naučiti da banalnost zla može biti oblikovana ne samo kroz efikasno provođenje birokratskih i tehnokratskih zadataka. Može biti oblikovana i kroz izvođenje birokratskih zadataka na nekompetentan i nemaran način. Kada se izvjesni nacionalni ciljevi navodno smatraju prioritetom, ali se mehanizmi i postupci da se oni postignu uporno izvršavaju nekompetentno, dovodeći do ljudskih nevolja i smrti, i to se može i treba zvati banalnošću zla. Zaista se za barem neke članove britanske vlade koji su došli na vlast da izvedu Brexit, i koji se trenutno kriju iza nacionalističkog diskursa i preusmjeravaju svu odgovornost za svoje neuspjehe na “nauku”, umjesto na svoju nesposobnost, može reći da se uklapaju u ovaj opis. Njihovi postupci ili njihov manjak, moraju biti nazvani zlom uzimajući u obzir ogroman ljudski danak.
Napomena o autorskim pravima
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Znamo da su mnoge od ovih smrti mogle biti spriječene, kako pokazuju niska stopa smrtnosti u drugim državama, koje su bile bolje pripremljene, koje imaju čvršće javno zdravstvo i koje su poduzele brzu i odlučnu akciju. Štaviše, iz činjenice da su oni koji umiru neproporcionalno ranjivi i rasno obilježeni segmenti populacije da se zaključiti da su mnogi radnici na prvoj liniji, od zdravstvenih radnika i njegovatelja do vozača autobusa, radnika u piljarama i čistača, od kojih su mnogi tamnoputi i pripadaju etničkim manjinama, nesavjesno izloženi COVID-19. Ovo je, prostim rječnikom rečeno, krivični, ako ne i ubilački nemar.
Dizanje cijena, nestašice i profit
Nekompetentnost i nemar, međutim, karakteriziraju britansku političku scenu već neko vrijeme, a ova nesposbnost neraskidivo je povezana s godinama neoliberalnih politika štednje, u kojima su veliki segmenti javnog sektora bezobzirno srezani, privatizirani i unajmljivani su vanjski saradnici. Danas znamo da su stručnjaci upozorili vladine zvaničnike na mogućnost opasne pandemije i da se Nacionalni zdravstveni sersvis neće biti u stanju nositi s jednom takvom pojavom bez dramatičnog porasta u finansijama. Ali, konzervativna vlada je naprosto ignorirala ova upozorenja, dok je nastavila ukidati sredstva i unajmljivati vanjske saradnike za zdravstvene usluge.
Iako je akutna nestašica zaštitne opreme rezultat ove neaktivnosti i privatizacije, Johnsonova administracija tek treba intervenirati i osigurati nabavku i podjelu opreme, ostavivši to, još jednom, tržišnim učesnicima, od kojih su neki podigli cijene i profitirali od ove nestašice. Takva nesposobnost i nemar trebaju biti smatrani banalnim oblikom zla, jer su i oni blisko povezani s opakim ideološkim i političkim prioritetima vlada i počivaju na užasavajućoj ideji da su neki životi potrošni. Baš kao i u slučaju Ardentine efikasne banalnosti zla, ponovljeni neuspjesi Johnsonove vlade da djeluje brzo i efikasno mogu i trebaju biti smatrani zlim.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera