Kome je potreban lažni pijetet prema ‘tuđim’ žrtvama rata - Balkan Times

Kome je potreban lažni pijetet prema ‘tuđim’ žrtvama rata

Kome je potreban lažni pijetet prema ‘tuđim’ žrtvama rata – Srbija će još dugo čekati svog Willyja Brandta, Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić minutom šutnje odao je poštu ubijenim Albancima na Kosovu čija su tijela prije 21 godinu ukopana u zajedničku masovnu grobnicu u Beogradu. Vijest je “procurila” sa sjednice Nacionalnog konventa za saradnju sa Evropskom unijom, zatvorenoj za novinare, kojoj su osim predsjednka Srbije prisustvovali i predstavnici nevladinih organizacija i udruženja.

Goran Mišić

Neuobičajen i neočekivan, ali očigledno iznuđeni pijetet prema “tuđim” žrtvama rata, ponovo je otvorio staro pitanje da li i ko treba da se izvini susjedima za sva zla počinjena u ime srpskog naroda u ratovima devedesetih. Do sada se najčešće izvinjavao Boris Tadić, Vučić se sa Kolindom Grabar Kitarević sastajao na mostu preko Dunava između Erduta i Bogojeva, bio u Sarajevu, čak i u Srebrenici, ali je to sve nekako bilo neiskreno, sračunato i politički pragmatično, baš kao i nedavno polaganje cvijeća hrvatskih zvaničnika na grobove nekih od civilnih žrtava “Oluje”. Nezvanično, Srbija čak i osuđene ratne zločince u Haagu i dalje glorifikuje i amnestira od bilo kakve odgovornosti, a kad se vrate sa višegodišnje robije država im priređuje dočeke kao da se radi o istinskim herojima.

Sve dok je društvena klima takva neće postojati ni uslovi da se konačno pojavi srpski Willy Brandt koji će kleknuti pred imenima hiljada mrtvih i iskreno osuditi ratne zločine koje su počinili pripadnici njegovog naroda u ime ideologije krvi i tla. Sve dok se to ne desi lažni protokolarni pijetet prema “tuđim” žrtvama rata suštinski neće nikome značiti ama baš ništa. Pa ni onaj Vučićev po dogovorenom ili nedogovorenom protokolu.

Vučić: Ustaću za svakog Srbina, za svakog Albanca

Da protokol ovaj put nije bio dogovoren, saznalo se tek nakon što je direktor Instituta za evropske poslove Srbije Naim Leo Beširi na jednoj internetskoj socijalnoj mreži priznao kako je iskoristio “pet minuta koje ima jednom godišnje u direktnom razgovoru sa predsjednikom”.

“Četiri minuta sam iskoristio da ga podsetim na civilne žrtve u kosovskom oružanom sukobu i jedan minut za tišinu za Albance iz masovne grobnice u Batajnici i za žrtve rata na Kosovu. To nije dovoljno ni sa moje strane, ni sa predsednikove”, rekao je Beširi.

“Iza zatvorenih vrata, iznuđeno, zahvaljeno ili ne, predsednik republike Srbije je prvi put ustao i ćutao za albanske žrtve. Ćutao. Da li je dovoljno? Nije. Da li je mogao da ne ustane? Mogao je. Ustao je uprkos tome što sam verovao da će odbiti”, objavio je Beširi.

Kako je Beširi objasnio za Al Jazeeru Balkans nije ni bilo planirano da se s tim ide u javnost. Uostalom, sastanak je upriličen po chatham house pravilima koja podrazumijevaju da se u javnost ne iznosi ništa sa skupa.

“Činjenice da su institucije naše zemlje ubijale naše sugrađane i da se o tome ne govori mnogo u kontekstu pregovora sa Prištinom nikada neće nestati. To je podsetnik predsedniku da je za pomirenje neophodno da se o žrtvama razgovara i o uzrocima koji su doveli do masovnih zločina, a da je kosovska nezavisnost samo posledica”, rekao je Beširi.

“Ustaću za svakog Srbina, za svakog Albanca, za svakog drugog ko je poginuo u bilo kakvom ratnom sukobu, u nadi da nikada više ratnih sukoba neće biti”, objašnjavao je potom Vučić svoju gestu. “Naravno da ću da ustanem. Neću da pričam da li su to bili trikovi ili ne, ustaću uvek. Mislim da to elementarna pristojnost nalaže svakom čoveku. To što neki nemaju morala, pa izlaze sa stvarima za koje je dogovoreno da se ne izlazi u javnost, to govori o njima”, izjavio je je Vučić.

Međutim, već na pitanje hoće li će poštu ubijenim kosovskim Albancima odati na mjestu masovne grobnice u Batajnici nije odgovorio. Na tom mjestu su 1999. godine ukopana tijela 744 Albanca koje su ubile srpska vojska i policija na Kosovu, a ekshumirana su 2001. godine.

Kisić: Neiskrena i beznačajna gesta

Izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava Izabela Kisić je ocijenila da je Vučićeva gesta „neiskrena i beznačajna, kao što je bio i njegov odlazak u Srebrenicu pre nekoliko godina“.

“Poricanje odgovornosti za ratove u Jugoslaviji i zločine je državna strategija Srbije. Uprkos poznatim činjenicama, desetinama hiljada stranica dokaza, svedočenja, video zapisa i drugih dokumenata o zločinima i uzrocima rata, sačuvanih u arhivi Haškog tribunala, ali i u arhivama međunarodnih i domaćih organizacija civilnog društva, kampanja poricanja odgovornosti Srbije za ratove i zločine nad nesrpskim stanovništvom je intenzivnija nego ikad. Nikakav efekat se ne postiže kad se suočavanje sa prošlošću svede na ceremonijalni čin, bez da se govori o uzrocima i političkoj pozadini i osmišljavanju zločina. Zločin nad kosovskim Albancima je isplaniran, kao i zločini u Bosni i Hrvatskoj”, smatra Kisićeva.

Ona je podsjetila kako nikada nisu uhapšeni naredbodavci ni ubice Fehmija Aganija, jednog od najznačajnijih lidera kosovskih Albanaca iako pstoje “ozbiljne indicije da ga je 1999. ubila srpska policija”.

“Dakle, te ubice su u našem okruženju. Rukovodstvo Srbije koje bude iskreno govorilo o političkoj, vojnoj i policijskog odgovornosti vrha Srbije za rat na Kosovu napraviće neophodni moralni i politički iskorak za budućnost ovog društva”, smatra Kisićeva.

Više štete nego dobrog

Potom su se oglasili još neki učesnici skupa “iza zatvorenih vrata” u listu Danas, a gdje drugo, pa se tako saznalo da je Vučiću postavljeno i pitanje da li bi predstavio presudu Haškog tribunala u predmetu „Šainović i drugi“, po kojoj je osuđen cijeli državni, policijski i vojni vrh za zločine nad kosovskim Albancima, uključujući protjerivanja, deportacije i ubistva, na šta je predsednik Srbije odgovorio da “njega ne zanima predstavljanje presuda Tribunala, ali da ga zanima da govori o žrtvama Albancima”.

Po mišljenju osnivačice Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić, sramotno je odavanje pošte žrtvama na zatvorenom sastanku.

“Verujem da je predlagač minuta ćutnje imao dobru nameru, ali je više štete nego dobrog u toj akciji. Aleksandar Vučić je predsednik Srbije. Odatle proističe njegova obaveza da prekine ignorisanje činjenice da je u Beogradu grobnica kosovskih Albanaca, u koju su bačena tela preko 750 ljudi koji su ubijeni nakon lišenja slobode, bez oružja u rukama. On je sigurno znao i tada, za vreme NATO bombardovanja, da se tela albanskih civila prebacuju pod okriljem mraka, o trošku države u Srbiju i skrivaju u policijskom kampu, koji je izgrađen porezima svih građana”, izjavila je Kandićeva.

Nedopustivo je, dodaje ona, da nam predsednik države svaka tri dana ispostavlja računicu „šta Srbi dobijaju za priznanje Kosova, a da ćuti o grobnicama kojima smo okruženi”. žrtvama rata

Žrtve godinama zanemarivane

Za izvršnog direktora Fonda za otvoreno društvo Milana Antonijevića minuta šutnje za albanske žrtve „prvi je potez države koji govori o odnosu prema onome što se dešavalo na Kosovu i žrtvama, koje su godinama bile zanemarene“.

“Osim istrage i iskopavanja u Batajnici, nismo imali jasan otklon od onoga što se zaista desilo. Skoro 750 tela koja su tu pronađena, među kojima su i tela dece, govore o tome da država mora imati zreo odnos prema tom zločinu, a ovo je prvi korak koji je napravljen i to na poziv civilnog društva. Mislim da je dobro na taj način od svoje države tražiti jasno određenje prema ratnim zločinima, ali je potrebno da tu zrelost tražimo i u Prištini, i u Sarajevu, i u Zagrebu”, izjavio je Antonijević. žrtvama rata

Za ratne zločine na Kosovu, među kojima je i prebacivanje tijela ubijenih kosovskih Albanaca u masovne grobnice, u Haškom tribunalu je 2011. godine osuđen bivši pomoćnik ministra policije i načelnik Resora javne bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije Vlastimir Đorđević na 27 godina zatvora. Ta kazna kasnije mu je smanjena na 18 godina. On je jedina osoba koja je odgovarala za četiri pronađene masovne grobnice, dok pred domaćim pravosuđem nije bilo sudskih postupaka za te zločine.

‘Nisam Brandt, ja sam Vučić’

Zašto je (javno) iskazivanje pijeteta prema žrtvama ratova devedesetih na području bivše Jugoslavije i poslije toliko godina za mnoge političare traumatično možda najbolje svjedoči događaj od prije nepunu godinu dana kada je postavljena spomen-ploča u kasarni u Novom Sadu komandantu brigade bivše JNA Mladenu Bratiću koji je poginuo u Vukovaru. žrtvama rata

Na kritike iz Zagreba, posebno osjetljivom kada je u pitanju golgota Vukovara, predsjednik Srbije je odgovorio: “Ja nisam Willy Brandt, ja sam Aleksandar Vučić i znam ko je Mile Budak, i izvinite što sam vam rekao istinu”. žrtvama rata

Već na osnovu ove poruke jasno je da uprkos evropskom fraku koji nosi nepunih osam godina u Vučićevim grudima kuca ono isto radikalsko srce koje baš i nema mnogo empatije za “tuđe” žrtve. Naprotiv. Oduvijek je bilo jasno da Vučić ne želi biti srpski Brandt i bez direktnog priznanja. Nevolja je u tome što na političkoj sceni Srbije skoro da i nema nikoga ko bi se želio staviti u ulogu nekadašnjeg njemačkog kancelara koji je iskreno u Varšavi tražio oproštaj od žrtava nacizma i fašizma. Napravjena je takva društvena klima da bi svakog takvog političara prije nazvali izdajnikom nego srpskim Willyjem Brandtom. Bez obzira što istinskog pomirenja sa susjedima ne može biti bez odavanja počasti “tuđim” žrtvama.

Na mjestu nekadašnje masovne grobnice u Batajnici i danas je policijski poligon okružen žicom. Umjesto memorijala žrtvama, na tom mjestu vježbaju pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a Srbije. Prije dvije godine u neposrednoj blizini je podignuta i pravoslavna crkva. žrtvama rata

 

Izvor

(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.

I agree to these terms.