Balkan Times

Kletva državnog terorizma za međunarodni poredak; od Sarajeva do Bagdada (3)

Ernesto Che Guevara

Ernesto Che Guevara

Od Sarajeva do Bagdada ;Uprkos brojnim nastojanjima da se definira fenomen teorizma, još ne postoji niti jedna općeprihvaćena definicija. Poznati Littreov rječnik riječ terorizam označava kao “zavođenje vladavine panike i straha”.

Alija Adilović

Prihvatimo li ovu definiciju, teror onda nije individualan afektivni čin, već skupno, organizirano djelo i, čak, politička strategija! Među svim oblicima i vrstama teroizma, posebno je intrigantan pojam “državnog teorizma”.

Ernesto Che Guevara

Ernesto Che Guevara je ubijen 9.10.1967. godine. U povjerljivom izvještaju američkog State Departmenta objavljenom samo tri dana kasnije pod naslovom “Smrt Che Gevare i njen značaj za Latinsku Ameriku” kaže se da je smrt Che Gevare djelotvoran faktor u preveniranju mogućih sličnih revolucija u regiji. U izvještaju se izričito kaže da je smrt Che Gevare paralizirajući ili smrtonosan udarac za gerilski pokret u Boliviji, ali i da je time na ozbiljno ustuknuće privoljen i Fidel Kastro u vezi s namjerom širenja nasilnih revolucija u zemljama Latinske Amerike. Spomenuti izvještaj, također, pokazuje da je bolivijske vojnike koji su imali zadatak pronaći Che Gevarino sklonište obučavao agent CIA po imenu Felix Rodriguez.

Mašina za ubijanje zapadnih obavještajnih agencija nikada nije zaustavljena u Latinskoj Americi. Likvidacija utjecajnih političkih ličnosti je uvijek dio njihove agende. Od šezdesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća izveden je čitav niz neuspješnih atentata na Fidela Castra. CIA je priznala najmanje sedam operacija koje su trebale rezultirati njegovom likvidacijom. Cigareta punjena eksplozivom, instaliranje bioloških agensa u Castrovo ronilačko odijelo, smrtonosne tablete, otrovne bakterije u kafi, eksplozivna naprava ispod govornice, pucanj, žene opskrbljene otrovnim supstancama, eksplozivne naprave u školjkama, neki su od metoda upotrijebljenih u tu svrhu. Međutim, Castro je na koncu umro prirodnom smrću.

 

 

Jaser Arafat

Dobitnik Nobelove nagrade za mir Jaser Arafat, predsjednik Palestinske samouprave od njenog formiranja 1996. godine, predsjednik Palestinske oslobodilačke organizacije od 1969. godine, predsjednik Fataha od 1959. godine, umro je 11.11.2004. godine u bolnici u predgrađu Pariza, pod misterioznim okolnostima, nakon višetjednog boravka u bolničkoj postelji.

Prethodno je Arafat već godinama bio u nemilosti Izraela. Od 2001. godine je u više navrata bio u kućnom pritvoru. Vojska Izraela je 2002. godine uništila njegov ured u Ramallahu te je Arafat čitavu godinu bio prinuđen boraviti u dvije neuslovne prstorije, bez mogućnosti korištenja svježega zraka i bez dopuštenja da napusti objekat. Godinu prije Arafatove smrti,  Ehud Olmert, tadašnji ministar trgovine u Vladi Izraela, izjavio je da ubojstvo Arafata za Izrael predstavlja jednu „legitimnu opciju“. U novembru 2012. godine, Arafatova supruga Suha je angažirala nekoliko međunarodnih eksperata da ekshumiraju i obduciraju Jaserovo tijelo te ponovo analiziraju mogućnost da je on ustvari otrovan radioaktivnim supstancama. Švicarski eksperti koji su radili analizu posmrtnih ostataka eksplicitno su objavili da je koncentracija radioaktivnih supstanci u Arafatovim kostima 18 puta veća od uobičajene. Kasnije je čak istraživanje pokazalo da je jedan od Arafatovih tjelohranitelja, navodno po nalogu MOSAD-a, sipao plutonij u njegovu nes-kafu i tako ga otrovao.

Hugo Chavez

Predsjednik Venecuele Hugo Chavez umro je 5. marta 2013. godine u bolnici u Karakasu. Smrt je uzrokovana iznenada otkrivenim malignim oboljenjem. Chavez je na izborima 1999. godine pobijedio svoga rivala i postao pedeset i treći predsjednik Venecuele. Dolazak jednoga ljevičara na vlast nije se baš svidio nekim svjetskim silama, napose Sjedinjenim Američkim Državama.

Karcinom koji je galopirajuće napredovao i oborio Chaveza u postelju, a ubrzo ga i odveo u smrt,  nije zabilježen ni kod koga od njegovih srodnika. Dapače, njegovi liječnici su tvrdili da on nije imao nikakvu genetsku predispoziciju za malignu bolest. Radiometrijska analiza Chavezovih osobnih stvari i odjevnih predmeta obavljena nakon smrti, pokazala je prisustvo velike količine radioaktivnih supstanci. Global Research je svojedobno objavio članak Eve Golinger, ekspertice za borbu protiv terorizma, u kojem stoji: „Chavez je bio kamen u cipeli za Ameriku. Bio je glavna meta CIA i Pentagona“. S druge strane, u dokumnetima koje je objavio Edvard Snouden, Chavez je 2007. godine bio jedna od šest glavnih meta CIA. Kakogod, dosije Chavezove sumnjive smrti još je otvoren. Do nekih novih podataka.

 Refik Hariri

februara 2005. godine u eksploziji u Bejrutu poginuo je libanonski premijer Refik Hariri i još 21 osoba. U blizini automobila u kojem se nalazio Hariri, dok je prolazio nadomak hotela Sent George, eksplodirao je automobil-bomba sa preko 1000 kilograma TNT-a. Hariri je bio vrlo popularan među liderima u svijetu.

Organizacija UN-a je u vezi s ovim atentatom osnovala i Specijalni sud za Libanon. Sud nije okvalificirao nijednu državu ili vladu kao kreatora atentata. Međutim, pretpostavlja se da Izrael uvijek ima interes da se u Libanonu izazove poitički haos. Abd al Bari ‘Attawan, urednik londonskog R'ay al Yawm-a, u tekstu o ovoj temi piše: „Kao što je bio involviran u ubojstvo Rafik Haririja, Izrael je involviran i u slučaj eksplozije u bejrutskoj luci prilikom koje je smrtno stradalo više stotina ljudi, 4.3.2020.“ Izrael općenito nikada ne preuzima odgovornost. Vrijeme će pokazati koliko je te odgovornosti bilo u ovom i drugom slučaju. Morat će jednom doći vrijeme razriješenja mnogih bliskoistočnih enigmi. Jedna je i ona oko ubojstva Haririja.

Exit mobile version