ISIL i plan za dominaciju u Srednjoj Aziji - Zastrašivanje ljudi zbog

ISIL i plan za dominaciju u Srednjoj Aziji

Ne znamo bolju alternativu od ISIL-a, koji tvrdi da ima halifat nad cijelom islamskom geografijom, dakle ISIL mora biti prebačen na sjever, a odatle u Srednju Aziju, tako da mu se povinuju Moskva i Peking. U tom će slučaju Afganistan postati tunel snabdijevanja islamskim ekstremističkim grupama u srednjoj Aziji i iskusit će dugogodišnju hroničnu nestabilnost. ISIL u Afganistanu znači ISIL za Srednju Aziju. Srednjoj Aziji Srednjoj Aziji Srednjoj Aziji

ISIL i plan za dominaciju u Srednjoj Aziji – Zastrašivanje ljudi zbog prisutnosti i stacioniranja stranih terorističkih skupina kao što je horasanski ogranak ISIL-a, nije ništa novo, a propaganda ide u korist toga. Afganistan je zemlja koja je u takvim sukobima najmanje četiri decenije.

Zabrinutost ovog puta je da ovaj uvećani plan za uspostavu i uvećanje projekta ISIL-a može dugoročno stvoriti izazov kako za Afganistan tako i za njegove susjede. Dogovori su toliko ozbiljni da se čak i godinama ne može razmišljati o iskorijenjivanju ISIL-a.
Talibani su pozadinu ovog fronta tako napunili krvničkim teroristima kako bi osigurali da ovaj projekt u Afganistanu ovaj put neće propasti. U posljednje vrijeme bilo je mnogo halabuke o prisutnosti terorističke radikalne grupe ISIL u nekim pokrajinama Afganistana.

Promjena prijašnje geografije (Nangarhar) i prebacivanje ISIL-a u sjeverni Afganistan, okupljanje drugih terorističkih snaga pridruženih talibanima pod kišobranom ISIL-a, te pripreme za dugotrajno finansiranje ovog projekta, ukazuju na pogoršanje situacije. Ali kao rezultat ovih zabrinutosti, postavljaju se pitanja je li ISIL stvarno u Afganistanu i hoće li ovaj projekat finansiran izvana biti uspješna verzija u Afganistanu? Koja je uloga talibana u finansiranju i jačanju ISIL-a i kako ISIL može biti prihvaćen uz prisutnost talibana?

Kao odgovor, treba priznati da je istina da je ovaj projekat u Iraku i Siriji bio uspješan u izvjesnoj mjeri i svijet je njime bio zavaran i i nekoliko godina zaredom je bio s njim u konfliktu. Ali, uslovi u Afganistanu razlikuju se od ovih zemalja. Prisutnost podzemnih izvora nafte s visokim prihodima u ove dvije zemlje stvorila je takvu situaciju da su terorističke grupe poput ISIL-a mogle imati, a bez potrebe za vanjskom pomoći vezano za zemlje uključene u ovaj projekat, bogate izvore finansijskih prihoda za nastavak svoje borbe s vladama tih zemalja. Ali, talibani sa svojim opsežnim vojnim mogućnostima i kontrolom Afganistana, neće dopustiti pojavu ISIL-a, osim ako se, ovog puta, promjenom zastave ne pokuša zavarati pronicljivi pogled prema Afganistanu i skrenuti fokus s glavne teme..

Glavni problem je trend koji pokušava prodrijeti u Srednju Aziju i učiniti je jednostranom.
ISIL u Afganistanu, odnosno ISIL za Srednju Aziju, čak se manje-više tvrdi da ISIL uopće nije za geografiju Afganistana već mu je krajnji cilj okupacija Srednje Azije. Dakle, kako je moguće da se ISIL pojavi i pred izazov stavi Talibane bez geografske lokacije, bez izvora finansiranja i bez pozadinske podrške?

Suština problema je da su talibani na mig svojih izvornih vlasnika preuzeli posao oživljavanja, finansiranja i revitalizacije ISIL-a u Afganistanu, i manje-više nastavljaju igru punu trikova kako bi zavarali svijet da se misli kako su talibani, u sukobu s ISIL-om i da mu se pokušavaju suprotstaviti. Talibani stvaraju ISIL, a samoubilački i teroristički napadi koji bi trebali biti uključeni u strukturu ISIL-a preuzimaju se iz glavnih jezgri mreže Haqqani i šalju na teren u formi ISIL-a. Ali postoje mnogi razlozi zašto Talibani dugoročno ne mogu podržati ISIL, a prije ili kasnije ovaj imaginarni program suočit će se s gorkom realnošću. Jer potrebna platforma za nastavak ovog scenarija s kretanjima zemalja šangajske sfere ne može postojati da bi se unutar nje formirao ISIL i pokazao svoju snagu, već se talibani koji su pokušali preuzeti upravljanje ISIL-om, suočavaju s velikim izazovima.

Iskustvo je pokazalo da se iza formiranja bilo kakvog radikalnog pokreta pod imenom “islam”, a u kojem se ne može vidjeti nikakav trag islamskih načela čije se temeljno djelovanje bazira na “poštivanju ljudskih prava”, krije skrivena ruka koja želi ostvariti svoje posebne ciljeve.

Projekat “Talibanizam”, za koji se u početku mislilo da predstavlja jednu čistu struju učenika vjerskih škola zbog osiguranja sigurnosti u Afganistanu, pokazao se opasnim strateškim projektom Zapada za obuzdavanje mudžahedinskih grupa i bio je u mogućnosti djelovati kao čistilišna strateška snaga od mudžahedinskih grupa koje su upravo završile borbe s bivšim sovjetskim snagama i tadašnjom afganistanskom vladom i koje su preuzele vlast u Kabulu.

Budući da Zapad više nije imao interes ni korist od mudžahedina, umjesto toga, smatrani su preprekom dugoročnim ciljevima Zapada i njegovih saveznika, kao što je stvaranje vlade koja bi mogla osigurati interese naftnih kompanija. U to su vrijeme mudžahedinske grupe bile uključene u međusobne sukobe. Koristeći se ovom taktikom, uz intenziviranje nemira u Siriji i povlačenje američkih snaga iz Iraka, Amerika je trebala pronaći naizgled opravdani izgovor da ponovo bude prisutna u ovoj zemlji. Znači da su spomenute zemlje od početka bile na mapi Zapada, posebno Amerike, kako bi se ulagalo za dugoročne interese. Isto tako, Afganistan, koji gori u plamenu rata s terorizmom i ekstremizmom, trebao je postati žarište borbe protiv ISIL-a i drugih terorističkih grupa kako bi ga Amerika mogla učiniti temeljem agende svojih hegemonističkih politika i osigurati uslove za jedan novi dugotrajni rat.

Zanimljivo je, sada kada Amerika nije prisutna u Afganistanu, kakav je interes da se ovaj projekt unaprijedi i provede u djelo? Pritom se postavlja pitanje zašto Amerika želi da se Afganistan guši u krizi i nestabilnosti? Generalno uzevši, povijesna iskustva pokazuju da Amerika iz razloga koji će se navesti u nastavku želi da se ovi programi provedu u većini zemalja svijeta:

Prvo – Ekonomski ciljevi Amerike za korištenje podzemnih resursa ovih zemalja: Da bi opskrbljivala naftom, uranom i drugim rijetkim prirodnim resursima koji su prvi izvor potreban ovoj zemlji, Amerika treba s tim zemljama sklopiti ugovor pod imenom borbe protiv terorizma i biti prisutna u njemu. Iako je ova prisutnost naizgled skupa, ipak odredbe koje proizlaze iz nje mogu barem na nekoliko godina ukloniti osnovne potrebe Sjedinjenih Država u pogledu goriva.

Drugo – Strateški interesi Amerike u ovim zemljama: Nadmetanje s vodećim ekonomskim silama Azije, posebno s Kinom, koja je u usponu, i vojno snažnom Rusijom, kao i Indijom sa svojim brzim ekonomskim razvojem, mogu izazvati ozbiljnu zabrinutost za Ameriku i njene interese u svijetu u budućnosti. Kao najjači suparnički sporazum između NATO-a i Amerike, Šangajski ugovor polako postaje veliki izazov za Zapad. Dakle, da bi se koliko je moguće suprotstavila i spriječila utjecaj ovih zemalja, Americi je potreban samo jedan izgovor, a to je “borba protiv terorizma u regiji i suzbijanje terorističkih skupina”, a to je taktika koja je prihvaćena u očima svijeta u dosadašnjim američkim strategijama.

Treće – Stavljanje pred izazov država članica Šangajskog ugovora u regionalnoj osi: Ova strategija, koja je sada u središtu američke doktrine, može biti izazovna u budućnosti. Rastuća opasnost od terorizma i ekstremizma pod uticajem Kine, Rusije i Indije, kao moćnih ekonomskih i vojnih sila koje se smatraju glavnim suparnicima Amerike u regiji, predstavlja za ove zemlje brojne prijetnje. Zemlje Srednje Azije za Rusiju, većinski muslimanska regija Kine, Xinjiang i Kašmir pod upravom Indije i Pakistana glavne su osovine ove zapadne strategije. Ukoliko navedene zemlje ne uspiju zaustaviti širenje ove kancerogene pojave, ovaj problem u budućnosti može izazvati velike sigurnosne probleme za spomenute azijske sile.

Četvrto – Interesi američkih fabrika za proizvodnju oružja od ovih ratova: Većina američkih lidera vlasnici su velikih tvornica oružja i vojnih vozila. U slučaju ratnih i kriznih stanja u azijskim zemljama, Amerika, pod imenom “demokratije i ljudskih prava” s jedne strane usmjerava i upravlja bojnim poljem za svoje interese, a sa druge strane tržište ovih fabrika za proizvodnju oružja postaje življe; kao rezultat toga, njezini profiti idu direktno u džepove američkih političara i trgovaca oružjem; na tragu toga je moguća prisutnost i širenje ISIL-a u Afganistanu.

Afganistan je već odavno postao leglo međunarodnog terorizma, a talibani su tu priliku učinili povoljnijom. Prema voditeljima obavještajnih projekata, nijedna regija u Aziji nije pogodnija za obnovu i odgajanje ISIL-a i tekfirijske misli od Afganistana. Drugo pitanje koje Afganistan pretvara u polje za ponovni razvoj ISIL-a je to što ova zemlja ima zajedničku granicu sa zemljama Srednje Azije i zapadnom Kinom. Ako je Rusija uspjela prisiliti svog tradicionalnog rivala, Ameriku, na povlačenje na Bliskom istoku, sada mora platiti račun u Srednjoj Aziji.

Stoga zaključujemo da je prebacivanje talibanskih boraca s juga na sjever Afganistana i postavljanje ISIL-a pod drugom zastavom, veliki plan koji su osmislili zapadnjaci, a cilj mu je učiniti nesigurnim dvorište Rusije i Kine. Ali postoji razlog zašto baš u ovom trenutku, talib mijenja svoje lice i postaje ISIL. Talibanima nije stalo do globalnog islamskog halifata, pa im nije stalo ni do plana s druge strane rijeke Amu.

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.