Čović se ponaša kao da ja imam rješenje u džepu, Komšić je branio čast

INTERVJU – Izetbegović : Čović se ponaša kao da ja imam rješenje u džepu, Komšić je branio čast mnogih Hrvata

INTERVJU – Izetbegović : Čović se ponaša kao da ja imam rješenje u džepu, Komšić je branio čast mnogih Hrvata – Predstojeći Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini dodatno otežavaju mogućnost rješavanja otvorenih pitanja i složenih unutrašnjih problema sa kojima se naša zemlja suočava, a u prilog ne idu ni dešavanja u regionu koja se reflektiraju na situaciju u BiH.

Nedim Pobrić

O tim smo okolnostima i problemima, kako onim u BiH, tako i onim u regionu, razgovarali sa predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA) Bakirom Izetbegovićem. Sa Izetbegovićem smo razgovarali i o situaciji unutar SDA, odnosno o posljednjim dešavanjima u toj stranci.

Već je gotovo izvjesno da se politički principi, koje ste potpisali u Mostaru sa Draganom Čovićem, neće realizirati u predviđenom roku. Predsjednik HDZ-a odgovornost za to fakturiše Vama, tvrdi da “grubo kršite Ustav”, da Vam “neće proći način ponašanja”, a čak Vas optužuje da niste održali datu riječ. Kako komentirate te optužbe?

– Dragan Čović se prema problemu implementacije presuda Suda za ljudska prava u Strazburu i njima suštinski suprotstavljene presude Ustavnog suda BiH, dakle prema problemu koji predstavlja rješavanje pravne i političke “kvadrature kruga”, odnosi kao da ja u svom džepu držim rješenje, samo izbjegavam da ga stavim na sto.

Nisam ja dao nikakvu riječ, već sam potpisao dokument koji je potpisao i Čović, i obojica imamo istu obavezu spram njega. Ako on i HDZ imaju rješenje, neka ga slobodno ponude i nama i javnosti. U svakom slučaju, uporno već godinama ponavljam Draganu Čoviću da nećemo postići rješenje, da ono neće proći ni u Parlamentarnoj skupštini niti u javnosti, ako prethodno ne relaksiramo odnose Bošnjaka i Hrvata, ako se zadrži percepcija da se radi pod pritiskom i ucjenama. A HDZ-ov stav da “nema izbora nove Federalne vlade bez izmjena Izbornog zakona” je direktna, protivustavna i protivzakonita ucjena. Pregovarati pod takvim pritiskom, u vremenu predizborne kampanje, bio bi pokušaj unaprijed osuđen na neuspjeh. Zato sačekajmo da izbori prođu, da se formira novi saziv Vlade FBiH i povećajmo šanse za uspjeh.

FBiH je dvije godine nakon izbora bez nove Vlade. Je li se stav da nema pregovora o Izbornom zakonu dok se ne implementiraju rezultati izbora mogao i trebao zauzeti i ranije?

– Moglo se i ranije insistirati na tome, ali tada ne bismo postigli sporazum o Mostaru, a u funkcionisanje koalicije u kojoj su na različitim nivoima, i na različite načine uključeni SDA, HDZ, SBB i DF, i koju smo veoma teško sastavili, takvo bi insistiranje unijelo nervozu i disfunkcionalnost. Ali dvije godine nakon parlamentarnih izbora, u vremenu kada se spremamo na nove, lokalne izbore, krajnje je vrijeme da se taj posao završi.

Da li je uopće moguće provesti presude Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, čiji su principi suštinski različiti i koje zahtijevaju i intervencije na Ustavu BiH, što znači i potrebu šireg konsenzusa među parlamentarnim strankama?

– Veoma teško, ali nije nemoguće. Ja vidim rješenje u implementaciji dijela Aprilskog paketa, dakle u indirektnom izboru, te u otklanjanju asimetrije u ovlastima Doma naroda FBiH i Vijeća naroda RS-a, na način da i Dom naroda štiti isključivo vitalne nacionalne interese. HDZ ima svoje zahtjeve u vezi s “legitimnim predstavljanjem”, mi imamo svoje zahtjeve u vezi s uklanjanjem kočnica koje su trenutno na djelu, a koje omogućavaju da manjina u Domu naroda poništava volju većine u Zastupničkom domu.

Koliko je međunarodna zajednica angažirana da pomogne u rješavanju tih pitanja?

– Angažirana je, ali neuporedivo slabije nego ranije. Pad Aprilskog paketa, i odbijanje takozvanog Fileovog modela su obeshrabrili međunarodnu zajednicu. A trebali bi dati snažniju podršku, naročito ekspertsku, insistirati na evropskim principima i standardima. Ja sam na jednom od sastanaka kazao da sam spreman prihvatiti i unaprijed potpisati izmjene Izbornog zakona koje će izraditi eksperti Venecijanske komisije, poštujući evropske standarde i presude Suda za ljudska prava. Siguran sam da Čović nije spreman na isto.

Hrvatska je definitivno angažirana, ali zastupa interese isključivo jedne strane. Da li uopće pomažu ili odmažu nastojanja hrvatskih zvaničnika da u Briselu ili u drugim centrima nameću temu Izbornog zakona BiH?

– Andrej Plenković je cijenjen i ima dobru poziciju u krugovima utjecajnih EU političara, ali podržavanje zahtjeva HDZ-a BiH koji su suprotstavljeni evropskim standardima i presudama Evropskog suda za ljudska prava neće dobiti podršku i moglo bi i njegovom autoritetu i ugledu nanijeti štetu.

Da se odnosi Sarajeva i Zagreba dodatno zategnu, potrudili su se tamošnji zvaničnici upućivanjem poziva Miloradu Dodiku. Šta je, prema Vašem mišljenju, najviše sporno u vezi sa tom posjetom i koji su motivi Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića da povuku takav potez?

– Motivi su vjerovatno dati podršku Hrvatima u BiH u njihovim zahtjevima za izmjenom Izbornog zakona, pa su se odlučili da naprave dodatni pritisak na bošnjačke predstavnike pozivom Miloradu Dodiku. To je poruka da se može napraviti srpsko-hrvatski savez koji bi ignorisao Bošnjake, njihove predstavnike i ustavnopravnu konstituciju BiH. Izbjegavanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koji je oličenje konstruktivne, integracijske i smirujuće politike, a pozivanje Milorada Dodika koji je tek član Predsjedništva BiH i vodi destruktivnu i dezintegracijsku politiku, upravo je takva poruka.

Milanović je i Vas pozvao u posjetu. Šta Vam je kazao kada ste razgovarali, da li ćete prihvatiti poziv i, ako ga prihvatite, koje poruke im namjeravate prenijeti?

– Sagovornik predsjednika Zorana Milanovića je predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, i kada se njihov sastanak desi, i ja ću se rado sresti sa Milanovićem. Mora se razgovarati, pojašnjavati, ne prepuštati predstavnike Hrvatske i Hrvata tumačenjima koja će im prezentirati Milorad Dodik.

Sa hrvatskim premijerom i predsjednikom HDZ-a Hrvatske Andrejem Plenkovićem se kanim sresti u sljedećih desetak dana. Plenković, kao što ranije rekoh, dobro poznaje evropske standarde, i uvjeren sam da može odigrati važnu i pozitivnu ulogu u popravku odnosa Hrvatske i BiH, odnosno Bošnjaka i Hrvata.

Postoji li razlika između Milanovića i njegove prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović u kontekstu odnosa prema BiH? Čini se da, sudeći prema izjavama o BiH kao “shit country” i o Željku Komšiću koji “parazitira na hrvatskom korpusu”, nema suštinske razlike.

– Milanović olako izgovori tešku riječ, naljuti se, ali su riječi koje je izgovarala nasmijana predsjednica bile malignije i nanosile namjernu i dugotrajnu štetu BiH. Stavljanje etikete radikalnog islama na BiH, neistine o “kampovima islamista na granici sa Hrvatskom”, a time i sa EU-om, neistine o “hiljadama povratnika sa sirijskog ratišta” u vremenu kada su se ti povratnici mogli prebrojati na prste jedne ruke, zaista nije bilo dobronamjerno i u skladu sa proklamovanom podrškom Hrvatske euroatlantskom putu BiH.

Ljevičar Milanović treba da razmisli o onome što je kazao za Željka Komšića, ali i o svemu što se desilo u BiH u posljednjih 30 godina, o ulozi Hrvatske u tim nesretnim dešavanjima. Hrvati su tokom posljednjeg rata u BiH imali alternativu da služe jednu od dvije vojske – Armiju RBiH ili HVO. Armija RBiH je dosljedno branila BiH i njenu multietničnost, zaustavljala zločine i osvete. HVO je početak i kraj rata ratovao za BiH, ali sredinom rata je pokušao, u koordinaciji sa Vojskom RS-a, izboriti etnički čist hrvatski entitet. Počinjeni su teški zločini, etnička čišćenja, osnovani konc-logori, rukovodstvo HZHB-a je za ovaj UZP osuđeno pred Haškim tribunalom na visoke zatvorske kazne.

Željko Komšić je uvijek branio BiH i u ratu i u miru, a time i čast mnogih Hrvata koji se ne prepoznaju u politici HDZ-a i HVO-a, nije bio učesnik UZP-a, on je alternativa politici koja dočekuje i veliča ratne zločince, koja je koketirala, a i danas koketira sa srpskim nacionalistima i separatistima. Nisu Komšići, ni Željko ni Ivo, paraziti niti izdajnici, već upravo obratno, ljudi koji rade ono što je najteže, čiste vlastito dvorište i daju primjer vlastitom narodu.

Ni Srbija nije pasivna kada je BiH u pitanju. Nedavno su Vučić i Hoti potpisali sporazum u Bijeloj kući, čije su različite interpretacije i danas prisutne. Ko je profitirao iz tog sporazuma, te kakve on može imati refleksije na BiH?

– Profitirali su i Srbija i Kosovo. Krenuli su u normalizaciju odnosa, a uz to će dobiti i snažnu finansijsku podršku za izgradnju neophodne infrastrukture. Naravno, Kosovo je dobilo više jer je faktički prihvaćeno da Srbija sa pokrajinom koju tretira kao vlastiti teritorij u drugoj zemlji potpisuje sporazume.

Vjerujete li da će Srbija i formalno priznati Kosovo i šta bi to eventualno priznanje donijelo BiH?

– Ne vjerujem da će se u dogledno vrijeme naći srpski lider koji će biti spreman da to učini. Formalno priznanje će biti zamijenjeno nizom sporazuma poput ovog u Washingtonu, koji će normalizirati odnose i značiti priznanje Kosova de facto.

U Washingtonu je aktuelizirano i pitanje “malog Schengena”. Kako Vi gledate na mogućnost da BiH pristupi tom sporazumu?

– To pitanje je ispolitizirano u strahu da nas “zatvaraju u balkanski limb koji čine pravoslavci i muslimani kako nas ne bi primili u EU”, kako se stvara nova Jugoslavija, kako će dominirati Srbi i Albanci i tako dalje. Radi se, ustvari, o ubrzanom implementiranju “četiri slobode Evropske unije”, i dokument se tako zove. “Mali Schengen” je kolokvijalni naziv. Dakle četiri slobode kretanja – roba, ljudi, kapitala i usluga, za koje se moramo pripremiti jer nas čekaju u Evropskoj uniji gdje je pritisak konkurencije daleko jači nego na Balkanu. “Mali “Schengen je dobra vježba za teži zadatak, članstvo i konkurenciju snažne privrede zemalja EU-a. BiH se ne može braniti zatvaranjem u sebe, moramo se braniti konkurentnošću i kvalitetom. I dobro nam ide, imamo pozitivan trgovinski bilans sa Njemačkom, Austrijom, Slovenijom. Zašto bismo se bojali Srbije ili Albanije? U svakom slučaju, Vijeće ministara je dobilo zadatak da ispita sve benefite i bojazni koje dolaze sa “malim Schengenom”, pa ga može prihvatiti, odbiti, prihvatiti na određen vremenski, probni period itd.

Željeli bismo i da prokomentirate izbore u Crnoj Gori. Smatrate li da ti rezultati znače kraj politike Mila Đukanovića, te kakav razvoj događaja očekujete u toj zemlji?

– Milo Đukanović je predsjednik još par godina, njegova stranka je pobijedila na izborima, državni aparat po dubini je imenovan od njegove stranke, ne vjerujem da je ovo njegov kraj, a naročito ovo nije kraj politike suverenizma i euroatlantskih integracija koju je zastupao. Tanka većina u Crnoj Gori je u ovom času protiv Đukanovića i DPS-a, došlo je do zasićenja, žele preuzeti vlast, ali većina u narodu i u Crnogorskom parlamentu nije protiv bazičnih usmjerenja kojim se Crna Gora kretala u njegovom vremenu. Ta nova većina je unutar sebe sabrala suprotstavljene političke silnice, bit će tu različitih preokreta u godinama koje su pred nama.

Neizvjesna je koalicija u Crnoj Gori, a neizvjesna je, sudeći prema izjavama, i koalicija SDA sa SBB-om. Kakav je danas Vaš odnos sa predsjednikom te stranke Fahrudinom Radončićem i vjerujete li da će SBB ostati do kraja mandata u koaliciji sa SDA?

– Vjerujem da hoće jer nema pravih razloga za izlazak iz te koalicije. Radončić je pragmatičan političar, nije uzalud uložio ogroman napor da bi sada tek tako svoje ljude izveo iz vlasti i odveo u opoziciju. Mora mu se priznati da je sa relativno slabim izbornim rezultatom 2018. u pregovorima izvukao maksimum za svoju stranku i njene kadrove. Pred lokalne izbore mu vjerovatno treba izvjesno odmicanje od SDA, vidljivost SBB-a, i vjerujem da će se sve na tome završiti.

Već mjesecima se priča o rušenju Vlade Kantona Sarajevo. Hoće li ova Vlada opstati i kako ocjenjujete njen dosadašnji rad?

– Vlada Edina Forte je malo radila i uradila, ali je puno pričala, imala je dobru i intenzivnu promociju. Nenadićeva radi bolje, ima vidljive rezultate, ali ih nedovoljno promovira. Sve visi na tankom koncu “osamnaeste ruke”, tako da su raznovrsni preokreti u sljedeće dvije godine mogući.

Nije mirno ni u SDA. Aljoša Čampara je podnio ostavku na mjesto u Predsjedništvu, svoju odluku pravda neslaganjem sa politikom stranke, a Vi ste rekli da vjerujete da su razlozi ipak drugačiji. Jeste li razgovarali sa njim nakon podnošenja ostavke i koji su to razlozi zbog kojih će Čampara, kako ste rekli, teško ostati u SDA?

– Neću iznositi detalje razgovora sa Čamparom, neka to ostane između nas dvojice. SDA i ja smo dali povjerenje i podršku Čampari. Napredovao je veoma brzo i u stranačkoj i u državnoj strukturi. On trenutno obnaša funkciju ministra unutrašnjih poslova, zastupnik je u Skupštini Kantona Sarajevo i u Domu naroda FBiH. Ja mislim da bi za Aljošu bilo bolje da ga se upamti po nečemu dobrom što je uradio kao ministar i zastupnik, i po tome što je ostao uz svoju stranku kad je bilo teško, kad su je napadali sa svih strana, nego po tome što nam se izmakao i na takav način nam uzvratio.

Izvor

(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.

I agree to these terms.