Imam Homeini o filozofiji - Gledište imama Homeinija - Balkan Times

Imam Homeini o filozofiji

Imam Homeini o filozofiji – Gledište imama Homeinija spram grčke filozofske tradicije karakterište stanovita umjerenost. Imam Homeini Aristotela smatra osnivačem i utemeljiteljem logike i s počašću spominje ovog velikog čovjeka i njegovo služenje filozofiji i logici. Tako Imam o Aristotelu kaže sljedeće:

Ali Akbar Ziaei

I. Grčka filozofija

Gledište imama Homeinija spram grčke filozofske tradicije karakterište stanovita umjerenost. Imam Homeini Aristotela smatra osnivačem i utemeljiteljem logike i s počašću spominje ovog velikog čovjeka i njegovo služenje filozofiji i logici. Tako Imam o Aristotelu kaže sljedeće:

« Aristotel, sin Nikomahusa iz Stagire, jedan je od najvećih filozofa u historiji čovječanstva. Logika kao nauka i deduktivna metoda koja je osnova svih znanja utemeljene su zahvaljujući naporima ovog velikog čovjeka. U filozofskoj tradiciji Aristotel se naziva Prvim učiteljem, kao osnivač logike. Šejh al-Rais (Ibn Sina), čudo svoga vremena, slijedio je učenja ovog velikana i odao dužnu počast njegovim djelima. Sukladno mišljenju Ibn Sinaa do sada niko nije pronašao proturječnost u logičkim pravilima koje je utemeljio Aristotel, niti su njegova gledišta narušena ili korigirana od bilo koga. (Vidjeti Kešfu-l-esrar, str. 34)

Imam Homeini ponekad Aristotela naziva eminentnim filozofom, velikim filozofom, a njegovo čuveno djelo «Etiku» kao vrijedno i značajno djelo. (Vidjeti Adabu-s-salat, str. 329)

S druge strane, među teozofima i filozofima antičke Grčke imam Homeini  hvalio je i Platona. O njemu imam Homeini kaže sljedeće:

«U domenu teologije Platon je iznio čvrsta i jasna stanovišta. Šihabudin Jahja Suhreverdi i Mula Sadra, predvodnik teozofa islamske tradicije, komentirali su i argumentirali njegove stavove u već poznatim djelima kao što su Moalla'qa i Qavl bil masal al-iflatunije.

Unatoč Imamovom priznavanju zasluga grčke filozofije, o naporima i dostignućima muslimana i islamskih mislilaca na tom polju imam Homeini kaže sljedeće:

«Pokret prevođenja i naučnog preporoda stvorio je izrazito snažan naučni i mistični pokret u islamskom svijetu: tako je suhoparna grčka filozofija, koja i kao takva ima izvrsne vrijednosti, transformirana u okultni misticizam i intuitivnu spoznaju sljedbenika mističnog učenja. (Navedeno prema djelu Sahifet al-nur, vol. 17, str. 250)

Nakon iskaza o veličanstvenoj ulozi Kur'ana u ljudskoj spoznaji i činjenice da je upravo Kur'an Časni čovjeka uzdigao iz stupnja verifikacije i dokazivanja na stupanj intuitivne, srčane spoznaje, imam Homeini kaže:

« Da nije bilo Kur'ana Časnoga, vrata božanske spoznaje ostala bi zauvijek zatvorena. Grčka filozofija je sasvim drugi aspekat koji kao takav ima veliku važnost jer se služi rezonovanjem i dokazivanjem rečenog, ali tu ne postoji stjecanje spoznaje.»

II. Zapadna filozofija

Sa prethodnim objašnjenjem, djelimično je jasan i pristup imama Homeinija zapadnoj filozofiji. Imam Homeini kritikuje filozofsku misao Dekarta i smatra je posebno slabom u domenu teologije i metafizike. S druge strane, prekorava muslimanske mislioce koji se nekritički predaju zapadnoj filozofiji i u tom smislu kaže:

« Neki od njih smatraju da, ako zemlja napreduje u materijalnom pogledu, to također znači identičan napredak u domenu božanske mudrosti – hikmeta.»

Kritičko gledište imama Homeinija prema Dekartovom dokazivanju vječnosti ljudske duše nakon smrti ukazuje nam na dvije stvari:

Prvo, dobru obaviještenost i umješnost Imama kada je u pitanju zapadna filozofija

Drugo, da su u to vrijeme pojedini islamski mislioci kao dokaze za teoriju o vječnosti duše nakon smrti navodili Dekartove argumente, koje su smatrali jačim i više zadovoljavajućim nego one u muslimanskoj filozofskoj tradiciji.

Obraćajući se takvima koji zanemaruju ulogu islamske uleme i optužuju je za preziran stav prema razumu – aklu, imam Homeini kaže: «Zar nisu upravo vjerski autoriteti, ulema islama, napisali sva ta filozofska i teološka djela, zahvatili i dotakli sva filozofska i teološka pitanja u hiljade djela, traktata i rasprava, služeći se svjetlošću hikmeta i blještavilom razuma? Zar upravo vjerski autoriteti ne smatraju da je razum najbritkiji dokaz čak i u pitanjima fikha?»

Sva filozofska pitanja te većina metafizičkih i pitanja vezanih za usul bazirana su na mudrosti.

Obraćajući se autorima koji su pod zapadnim utjecajem koji ne cijene toliko doktrinarne principe islama koliko bombastična imena zapadnih filozofa i stranu filozofsku terminologiju, imam Homeini kaže:

“U proteklih pola stoljeća svi su citirali dokaze i izreke Zapadnjaka. Ukoliko su željeli postaviti neki problem ili riješiti neko pitanje, bez odlaganja bi citirali neki zapadni izvor ili stanovište zapadnih filozofa.”

U nastavku Imam kaže: “Međutim, mnogo je pitanja koja zapadni filozofi još imaju naučiti od istočnih filozofa.”

Važno je, svakako, napomenuti da zapadni filozofi imaju goleme zasluge za razvoj i usavršavanje pojedinih filozofskih pitanja od koji se neka nikada nisu postavljala u djelima istočnjaka.

Islamska filozofija

I. Peripatetička filozofska tradicija

Obraćajući pozornost na život i djelo Ibn Sinaa, imam Homeini kaže:

“Šejh al-rais Abu Ali Husejn ibn Abdullah ibn Sina rođen je u Buhari. Otac mu potječe iz Belha. Njegov život, učenja i djela izazivaju divljenje i čuđenje još i danas. U šesnaestoj godini života napisao je Kanonik medicine. U vezi s tim Ibn Sina kaže: ‘Kada sam napunio dvadeset i četiri godine, mislio sam da na svijetu ne postoji znanje koje nisam usvojio’. Prenosi se da je svakoga dana pisao pedeset stranica djela «Al-Šifa» bez oslanjanja na druge izvore.» (Kešf al-asrar, str. 35)

U svojim govorima imam Homeni upozorava na opasnost zanemarivanja kulture, naučne tradicije i izvora kod muslimana i njihov konačan pad pod  zapadni utjecaj.

Ibn Sinaa je uvijek spominjao kao jasan primjer ponosa i napretka islamskog svijeta. Kao primjer možemo navesti Imamov govor održan 1979. godine na skupu učitelja i predsjednika edukacionih udruženja grada Teherana u kome je Imam istakao:

“Ovaj dio svijeta, odnosno Istok, spadao je u napredni i razvijeni dio svijeta općenito. Upravo su nas Zapadnjaci doveli u stanje u kome se sada nalazimo. Moguće je da se i danas djela Ibn Sinaa izučavaju na njihovim univerzitetima. No, mi smo odbacili ustranu ono što smo imali ne uspjevši istovremeno usvojiti to što oni imaju. (Sahifa al-Nur, vol. 9, str. 160)

Peripatetička filozofija i aristotelijanska logika poslužile su kao izvorišta zapanjujućeg razvoja islamske kulture i civilizacije. Farabi, Ibn Sina i Ibn Rušd dali su veliki doprinos svojim komentarima i objašnjenjima ove dvije filozofske tradicije.

Unatoč tome, postoji velika razlika u pojedinim pitanjima između aristotelijanske filozofije i islamske filozofije (čak i peripatetičke filozofije), o čemu Imam kaže:

” Kada su u pitanju filozofske rasprave, kada studirate aristotelijansku filozofiju koja se ima smatrati najboljom filozofskom tradicijom prije pojave islama, uočit ćete veliku razliku između nje i filozofije koja se razvila u okrilju islama. Iako je aristotelijanska fdilozofija vrijedna i, kako Ibn Sina navodi, još niko nije uspio staviti zamjerke ili pronaći propuste u njenim principima, ipak uočavamo tu golemu razliku između filozofije prije i nakon pojave islama. (Ibid, vol. 18, str. 190-191)

II. Filozofia perenis (al-hikma al-muta'aliya)

Mula Sadra je centralna figura ove filozofske tradicije koja stoji na pola puta između peripatetičke filozofije i išraqi filozofije. O filofoziji perenis, imam Homeini kaže:

“Muhamed ibn Ibrahim Širazi spada u red najvećih filozofa, utemeljitelj filozofije perenis i obnovitelj metafizičkih principa u filozofiji. Mula Sadra je prvi filozof koje je principe mebde'a i me'ada ustanovio na neprijepornim filozofskim dokazima. Fizičko proživljenje (me'ad)  dokazao je logičkim principima, pojasnio je nedoumice Ibn Sinaa u teologiji, ujedinio čisti tehvid sa filozofijom perenis. (Kešf al-asrar, str. 36)

Ovo rječito govori o stavu imama Homeinija spram filozofske tradicije, kako grčke, tako i filozofskih škola unutar islamske filozofije.

Svakako trebamo imati na umu da priznavanje filozofije kao vrijedne oblasti znanja ne znači bespogovorno prihvatanje svih mišljenja koja iznose filozofi.

(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.

I agree to these terms.