Hrvatska u punom sastavu evropskog parlamentarnog svijeta – Burna parlamentarna rasprava zahvatila je i hrvatski Sabor.Vrijeđanja, nadglasavanja, svađe i prepucavanja. Bio je to pravi cirkus kakav gledamo na stranim parlamentarnim zasjedanjima. Hrvatska u punom sjaju postaje dio evropskog parlamentanog svijeta. Jedini koji je ostvario pobjedu bio je premijer Andrej Plenković.
Iako je rezultat glasanja u Saboru pokazao kako je Hrvatska odbila primiti ukrajinske vojnike na obuku, pokazala je i ko je na strani Rusije. Naime hrvatski parlamentarci i dobar dio javnosti odbijaju shvatiti kako je Hrvatska u ovom stoljeću postala član velikog vojno- ekonomsko političkog saveza, kažu najmoćnijeg na svijetu, u kojem članstvo uz prava donosi i obaveze. Hrvati su, nažalost, još jednom potvrdili kako su pravi “suncokreti” spremni objeručke prihvatiti prava ali ne i obaveze koje nosi članstvo u nekom savezu donosi.
Premijer Plenković je ipak izborio pobjedu jer je na vidjelo izašlo ko je ZA, a ko je PROTIV i kolika je rusofilska frakcija u hrvatskoj politici. Andrej je prinudio na javno izjašnjavanje svoje partnere i protivnike i izborio pobjedu.
Hrvatska ima razloga za slavlje. Postala je dio evropske monetarne unije i od Nove godine euro je i njen novac. Sve one decenije čuvanja nikad prežaljene njemačke marke, dolara i eura u čarapama ostaju iza nas. Emotivno, tu je još jedan šok, ostavljanje hrvatske kune, no mala je to cijena za potpuni ulazak u zajednicu najrazvijenijih država svijeta.
Kuna je svo vrijeme postojanja bila stabilna valuta, vezana za Euro, bez oscilacija i inflatornih šokova kakve je imao dolar. Euro je bio rezervna valuta. Kuna je bila vezana za Euro, a sve su se veće transakcije računale u eurima. U kunama su primane plaće i mirovine, plaćane režije i računi, u kunama se kupovao špeceraj u trgovinama, no sve su veće transakcije od kupovine i prodaje automobila, stanova i kuća nadalje skoro obavezno su bile izražavane i u eurima.
Euro je tako naslijedio njemačku marku kao rezervna hrvatska valuta, a kuna je predstavljala znak prkosa i narasle hrvatske samosvijesti.
Nekada mrska valuta, u Jugoslaviji vezivana za ustaški režim, skrivana po kućama i pokazivana djeci kao relikvija nekih prošlih vremena, u neovisnoj je Hrvatskoj postala uvažavana i rado primana valuta.
U bosanskim pograničnim mjestima poput Bihaća, Orašja, Brčkog i Neuma bila je primana bez predrasuda, a njenu je vrijednost pokazivala količina kupljene robe i mogućnost kupovanja benzina za nju. Bio je to još jedan od razloga zašto se isplatilo ići u Bosnu po špeceraj i benzin koje su niži PDV i manje cijene činili trgovačkom mekom za kupce iz susjednih zemalja.
Uvođenjem Eura taj trgovački mamac postaje manje privlačan. Ne zbog same valute nego zbog strožih graničnih kontrola, jer EU štiti svoje proizvođače i tržište. Hrvati se uče kaznama kako je važnije kupiti poljski nego bosanski sir jer se tako štiti zajedničko tržište. O količinama uvezenog najlona i plastike pričati ćemo drugom prilikom. Iz Hrvatske je ionako iselilo skoro milion radnika i više je mjesta za odlaganje krupnog, sitnog i svakojakog otpada. Mala zemlja za veliki odmor njemačkih radnika prihvaća i njemačke standarde
Hrvatska se ionako prestrukturirala u zemlju političara i pomoćnih radnika u ugostiteljstvu. A i to slabo ide. Umjesto domaće, uvozimo stranu radnu snagu. Ne one iz bliskog susjedstva jer su i oni otišli u Njemačku trbuhom za kruhom. Hrvatska danas uvozi radnike sa Filipina i iz Nepala, želeći ostvariti svoj nikad prežaljeni rentijerski san, drugi da rade, a oni da se bogate.
U novom stoljeću mijenjaju se ustaljeni koncepti. Nekadašnji nepresušni rezervoari radne snage u Bosni koji su punili tvornice po industrijskim središtima u Sisku, Karlovcu, Splitu i Rijeci danas su presušili. Oni odlaze u bogatije zemlje EU, vode sa sobom i žene da im tamo rađaju djecu i podižu europski natalitet u zamjenu za “papire”. Ukrajinski rat je pokrenuo i nove izbjeglice osiguravajući konstantni priliv nove radne snage. Plavooke i plavokose izbjeglice štitiće tako još godinama evropski identitet EU, dok ograde na evropskim granicama postaju sve jače štiteći sve bolje od “stoke sitnog zuba” civiliziranu Evropu.
Osvajanje trećeg mjesta na svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru dodatni je simbolički razlog za slavlje. Hrvatska je ponovila uspjeh sa prošlog svjetskog prvenstva i dokazala kako je, iako mala, nogometna velesila. Razumljive scene euforije i slavlja sa hrvatskih ulica komentatori su propratili negodovanjem zbog uzvika Za Dom spremni kojim je praćeno slavlje i nogometaša i navijača.
Možemo konstatirati kako ti komentatori često imaju imena koja neodoljivo vuku na srpska i jugoslavenska, nema ni igrača muslimanskih imena, da ne spominjemo crnce i Azijate, no i to je Hrvatska, takva kakva je.
Iza brda se valja potencijalna razorna oluja iz EU po pitanju novca utrošenog za Pelješki most. Tu je po prvi put izravno umiješan i premijer Andrej Plenković. Hoće li EU komesari odlučiti kako ga treba istražiti u vezi optužbi ili to nije politički oportuno u ovome vremenu velikog Ukrajinskog rata pokazaće nam slijedeća godina. Za sada je mirno more i sunčan dan. Sretan Božić Hrvatska.