Hrvatska između Rusije i Ukrajine - Balkan Times

Hrvatska između Rusije i Ukrajine

Što je Hrvatska bolja sa sadašnjim ukrajinskim vlastima, smatraju neki, to će biti u lošijim odnosima s Rusijom.

Hrvatska između Rusije i Ukrajine – Hrvatski predsjednik Vlade Andrej Plenković izazvao je nedavno pažnju beskompromisnim govorom o teritorijalnom integritetu Ukrajine u sporu s Rusijom i izazvao pljesak završivši govor na summitu Krimske platforme u Kijevu na ukrajinskom jeziku riječima ‘Krim je Ukrajina“.

Sastao se i s ukrajinskim kolegom Denisom Šmihaljom, nakon čega su uslijedile izjave dvojice premijera o izvrsnim odnosima dviju zemalja i najave još tješnje i intenzivnije suradnje i sastanaka na nizu područja.

Ukrajinski premijer istaknuo je da je njegova zemlja zainteresirana za hrvatsko iskustvo u vezi mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja, koje je Plenković još prije nekoliko godina spomenuo kao mogući model rješavanja ukrajinske krize.

Iako je stav službenog Zagreba u skladu s politikom Bruxellesa i većine članica Europske unije, neki promatrači smatraju da je Plenković otišao i dalje.

„Hrvatska se kroz ovo posljednje istupanje svojeg premijera predstavila kao još glasnija zagovarateljica onoga što je u osnovi stanovište Europske unije, što u slučaju Andreja Plenkovića ne treba čuditi – on je ukrajinskog problematici bio blizak još dok je bio u EU-u, on se bavio Ukrajinom i on je, normalno, nastavio to. Drugo, on je, da li s razlogom ili ne, da li s utemeljenjem ili ne, to je stvar za raspravu, još poodavno počeo nuditi model reintegriranja Istočne Slavonije kao model za razrješavanje ukrajinske krize, što je s ruske strane bilo izravno odbijeno“, kaže vanjskopolitički analitičar Tomislav Jakić.
Stagnirajući odnosi s Rusijom

To je, navodi, za Plenkovića kao političara razumljivo, no drugo je pitanje je li opravdano i dobro da Hrvatsku, kako kaže, čini „taocem“ svojeg posebnog odnosa prema Ukrajini što, smatra, čini ovakvim istupanjima.

„Sasvim sigurno ona imaju svoju načelnu podlogu, ali ona su toliko nedvojbena, toliko ne dozvoljavaju mogućnost nikakvog kompromisa da ona nužno kao usputni efekt – što je međutim sve prije nego usputno – moraju pokvariti odnose Hrvatske s Ruskom Federacijom“.

Te riječi, smatra, u Moskvi neće biti dobro primljene, a u međuvremenu odnosi Zagreba i Moskve su, kaže, stagnirajući – ne pogoršavaju se rapidno, ali se ni ne poboljšavaju, a takvi su jer, kako kaže, Hrvatska godinama ne izlazi u susret ruskim investitorima i zato što se beskompromisno stavlja na stranu onih snaga u EU-u koje zagovaraju antirusku politiku.

„Ja se ne sjećam kada ste zadnji puta čuli premijera Plenkovića da kaže da je rješenje za ukrajinsku krizu isključivo u pregovorima i to na bazi dogovora iz Minska. Ja se ne sjećam kada ste čuli premijera Plenkovića da kaže da je i na ukrajinskoj strani dio odgovornosti, zato što se ništa od onoga što je dogovoreno u Minsku do sada nije ispunilo“.

S druge strane, navodi, dobri odnosi s Moskvom bitni su za svaku zemlju – Rusija je, kaže, velika sila, geografski najveća zemlja na svijetu i ekonomski je jaka, a priče da su je sankcije Zapada bacile na koljena, smatra, nisu točne.
Podsmijeh u Moskvi

„I zato što smo mi još kao dio Jugoslavije imali dobre odnose gospodarske s tadašnjim Sovjetskim savezom i mogli smo ih, da je bilo pameti, nastaviti s Ruskom Federacijom na našu korist. Ja ni na koji način ne dovodim u pitanje načelna stanovišta u pogledu poštivanja međunarodnog prava u pogledu toga da mi ostajemo na pozicijama EU-a, ali dovodim u pitanje takvu politiku ako ona počinje ne voditi računa o interesima Hrvatske“.

Što je Hrvatska bolja sa sadašnjim ukrajinskim vlastima, ističe, to će biti u lošijim odnosima s Rusijom, a pitanje je i što joj mogu donijeti razgranati odnosi s Ukrajinom, koja je ekonomski mnogo izgubila raspadom SSSR-a.

„Ukrajina je zemlja koja sada doslovce do neba vrišti zbog plinovoda Sjeverni tok 2 jer će izgubiti prihode – prijeti joj naime mogućnost da izgubi prihode – od tranzita plina kroz svoje područje. Dakle, Ukrajina je zemlja koja malo toga može dati, ali koja puno traži da bi preživjela – od takve zemlje ni Hrvatska ne može očekivati puno“, zaključuje Jakić.

Bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji Božo Kovačević također smatra da je Plenković ostao dosljedan sebi s obzirom na to da je još kao zastupnik u Europskom parlamentu i šef Odbora za Ukrajinu zastupao takva stajališta koja su, navodi, politički korektna, a deklarativno ih zauzima i EU.

U međuvremenu, u Moskvi se, smatra, prema prijedlozima poput modela Podunavlja odnose s podsmijehom – odnosi snaga su, ističe, znatno drugačiji nego 90-ih godina, kada je Rusija, kaže, bila saveznica SAD-a sve do trenutka dok SAD nije odlučio intervenirati na Kosovu.
Hladnoratovska situacija na globalnoj razini

„U vrijeme kad se rješavalo pitanje Istočne Slavonije i zapadnog Srijema, Rusi i Amerikanci su bili saveznici, zajedno su glasali na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a za usvajanje odgovarajućih rezolucija kojima je ta mirna integracija provedena. Danas su Rusija i SAD na suprotnim stranama, da tako kažem, politički gledano, i nema nikakve vjerojatnosti da po istoj proceduri po kojoj su UN rješavale pitanje istočnih dijelova Hrvatske bude riješeno i pitanje okupiranih dijelova Ukrajine. I naš premijer to jako dobro zna, ali svejedno kod možda onih koji su naivni u Ukrajini stvara iluziju da je moguće primijeniti taj model“, kaže Kovačević.

Odnosi Zagreba i Moskve, navodi, nisu dobri i izjave poput Plenkovićevih, smatra, neće doprinijeti poboljšanju, no treba imati na umu da se općenito odnosi euroatlanskih integracija i Rusije neprestano pogoršavaju kao posljedice strateške odluke SAD-a da pokuša proizvesti hladnoratovsku situaciju, ovoga puta na globalnoj razini.

„U Europi glavni takmac je Rusija, u Aziji Kina, a cijeli Zapad se treba protiv tih autoritarnih režima ujediniti pod američkim vodstvom. Naravno, pitanje je da li je to moguće provesti s obzirom na krizu povjerenja unutar tih zapadnih savezništava, ali to je plan i u ostvarivanju tog plana Ukrajina je kolateralna žrtva. Pitanje Ukrajine moglo se riješiti, ali i uz uvažavanje interesa i stajališta Rusije, a Zapad je 2013. i početkom 2014. u potpunosti ignorirao Rusiju“.

Budući da se Hrvatska, kako kaže, više ne opskrbljuje plinom iz Rusije, ništa u Hrvatskoj presudno ne ovisi o Rusiji i nema velikog ruskog interesa zbog kojeg bi Rusija bila spremna na ustupke samo zato da odnosi s Hrvatskom budu dobri.
Pitanje ‘hulje’

„Hrvatska htjela-ne htjela mora slijediti politiku EU-a s jedne strane, ali s druge strane to ipak ne znači da mora biti najglasnija u kritici politike Ruske Federacije. Nedvojbeno je da je Rusija prekršila međunarodno pravo intervencijom u Ukrajini, aneksijom Krima i podržavanjem pobune u Donbasu, ali isto tako je nedvojbeno da je niz poteza koje je Zapad prije toga učinio prema Rusiji do te mjere kondicionirao ponašanje Ruske Federacije da je bilo moguće predvidjeti što će se dogoditi u Ukrajini“.

Iz ruske perspektive, navodi, problem je u prvom redu širenje NATO-a na istok i stvaranje proturaketnog štita, što Moskva smatra ugrozom svoje nacionalne sigurnosti.

„Zapad je odlučio upravo to – dakle, integrirati Ukrajinu u NATO i u EU. I Rusija je reagirala točno onako kako je u strategiji nacionalne sigurnosti bilo napisano da će reagirati“, zaključuje Kovačević.

Politički analitičar Davor Gjenero ističe da je EU integracija zasnovana na načelima vladavine prava, sloboda, izgradnje trajnog mira i nepovredivosti granica i u tom smislu na djelu je ustrajanje na nepromjenjivosti granica i neprihvatljivosti aneksije Krima te ruske okupacije dijelova Ukrajine prema modelu kakav je 90-ih u Hrvatskoj i BiH provodio [Slobodan] Miloševićev režim.

„Predsjednik hrvatske vlade koji bi govorio drukčije, koji ne bi zastupao načelo suvereniteta Ukrajine, koji ne bi osuđivao aneksiju i okupaciju, bio bi jednostavno hulja. Posve je logično da je pozicija Hrvatske prema okupaciji dijela teritorija države koja je u partnerskim odnosima s Europskom unijom nešto čvršća i eksplicitnija od pozicije država koje same nisu imale iskustvo okupacije dijela teritorija od strane agresivnog protudemokratskoj režima iz susjedne države“, navodi Gjenero.
Gjenero: Nevažna ljutnja kruga oko Putina

Kada je u pitanju utjecaj Plenkovićevih izjava na odnose Zagreba i Moskve, navodi da kao što je Predsjedništvo BiH jasno Rusiji pokazalo da odnose s Rusijom smatraju drugorazrednima i da nisu spremni na poniženja i odustajanja od načela kako bi se stvarao privid dobrih odnosa, tako to čini i Plenković.

Za Hrvatsku ljutnja u krugu oko Vladimira Putina, ističe, nije posebno važna te smatra da su odnosi Hrvatske i Rusije primjereni.

„Hrvatska je jedna od država koje primjenjuju sankcije prema Rusiji, koje osuđuju tamošnji totalitarni poredak, koje smatraju da su postupci režima prema zagovornicima liberalne demokracije i ljudskih sloboda, poput Alekseja Navalnog, nešto što se ne smije tolerirati. Prema režimu koji ubija, zastrašuje, proganja, drži u logoru svoje protivnike, koji zauzima teritorij susjednih država, koji svoju državu vodi kao državu trećeg svijeta, koja na svjetskom tržištu može ponuditi samo oružje i sirovine, mora se održavati jasna pozicija, mora ga se glasno osuđivati“, zaključuje Gjenero.

Izvor
(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.