Balkan Times

Hoće li Evropa pasti prije Ukrajine?

Hoće li Evropa pasti prije Ukrajine? – U poređenju s političarima, tržišni sudionici su imali bolju i sveobuhvatniju dostupnost važnim informacijama i njihova motivacija za djelovanje je bila snažna dok su političari cijelo vrijeme bili gluhi i slijepi sve dok problem nije dosegao neosporivu fazu, a i tada se većina njih, umjesto da prihvate prinudnu situaciju i suoče s neugodnim pitanjima, nadala da će smrtonosne rane na neki čudan način same zarasti.

Činjenica da je nekoliko decenija deregulacije dovelo do velike isprepletenosti finansijskog sistema također je produbila ovaj bihevioralni i institucionalni problem. Pojednostavljeno, kada je problem počeo, toliko se brzo proširio s kraja na kraj sistema da se nije mogao zaustaviti jer nije bilo dovoljno prirodnih ili umjetnih barijera koje bi usporile njegovo širenje.

Sa pojavom sukoba u Ukrajini, većina analitičara se usredsredila na raspored trajanja rata i na argument da Rusija nije mogla brzo pobijediti, ustvari znači da gubi. I to u situaciji kada su Rusija i njeni saveznici, oslanjajući se samo na prekogranične vojne snage, u vrijeme svoga mira okupirali jednu petinu teritorije Ukrajine i još uvijek napreduju. Osim toga, ruski su zvaničnici eksplicitno stavili do znanja da njihove operacije u Ukrajini ne podliježu nikakvom određenom vremenskom rasporedu.

Neki analitičari čak smatraju da ovaj naizgled spori proces ide u prilog Rusiji, jer omogućava političkim liderima ove zemlje da nastave rat bez potrebe za javnom mobilizacijom, a u isto vrijeme podstiče Ukrajince da se kreću prema prvim borbenim linijama onako kako želi Rusija, da bi tamo daleko od velikih gradova i sa dvostruko manje civilnih žrtava bili uništeni od strane ruskih snaga. Pored toga, ove borbene linije, uprkos svojoj širini, nisu na velikoj udaljenosti od Rusije, što čini logistiku i opskrbu jednostavnijom.

Ipak, velika je razlika između “trenutka pobjede / gubljenja rata” i “potpunog sloma poražene strane”. Naprimjer, u Drugom svjetskom ratu sudbina Njemačke odlučena je u bitci kod Kurska, ali su prošle oko dvije godine dok se Njemačka predala. Neki zapadni analitičari smatraju da su Ukrajinci izgubili rat u prvih nekoliko sedmica. Primjera radi, Ellery Johnson smatra da su Ukrajinci izgubili rat onoga momenta kada su izgubili radare, komandu i kontrolu zračnih snaga i većinu svojih vojnih aviona. Bez zračnih snaga Ukrajina više ne može potisnuti rusku vojsku koja vodi kombinirane vojne operacije. Analiza pukovnika Douglasa McGregora je da je Ukrajina izgubila rat otprilike mjesec dana nakon početka sukoba, a jedino pitanje koje ostaje za Ukrajinu jeste koliko dugo će Amerikanci nastaviti ovaj rat s ciljem slabljenja Rusije.

Drugim riječima, dok su politički zvaničnici, generali iza stolova i glavni mediji bili više-manje koncentrirani na vremenski raspored vojnih operacija, nisu obraćali veliku pažnju na vremenski raspored ekonomskog rata. Imamo smjelosti objaviti da je rat sankcijama protiv Rusije imao zapanjujuće obratan rezultat, jer šteta koju je nanio Zapadu, posebno Evropi, se eklatantno ubrzava. I to nije bio rezultat aktivnih akcija Rusije, već je to trošak nastao smanjenjem ili gubitkom ključnih resursa Rusije i produbljivat će se kako vrijeme prolazi. Prema tome, zbog ozbiljnosti energetskog šoka, ekonomska vremenska varijabla pomiče se brže od vojne. Čini se da će ekonomska kriza u Evropi doći do kritične faze prije nego što se Ukrajina i službeno preda: osim ako Evropa iz temelja ne korigira svoj kurs, a mi, naravno, ne znamo kako će to biti moguće.

Prošle sedmice Emmanuel Macron iznenadio je sve eksperte izjavom da je doba izobilja i prosperiteta prošlo i da Francuzi moraju prihvatiti trajni pad životnog standarda. Cijena električne energije u Evropi strašno je upozorenje o posljedicama smanjenja pristupa ruskom plinu; a Macron traži od zabrinutih francuskih građana i poduzetnika da prihvate ovu situaciju zbog Ukrajine. Osim energetske krize, Evropa svjedoči rastu cijena hrane zbog suše i tri požara. Ali dozvolite da se aktivno usredsredimo na tu istu energiju. Ovaj udarac je toliko ozbiljan da ukoliko se ne zaustavi teško je naći smisleni izlaz za ovaj zadatak, koji će dovesti ne samo do ekonomske stagnacije, nego do krizne neprofitabilnosti u Evropi.

Naftna kriza 1970-ih dovela je do četverostrukog povećanja cijena energije u Sjedinjenim Državama, što je dovelo do stagnacije inflacije. Usporedbe radi, proteklih je dana pretprodajna cijena struje u Francuskoj i Njemačkoj bila više od 10 puta veća u odnosu na prošlu godinu. Moramo obratiti pažnju da se većina subvencija i ograničenje cijena koristi za potporu domaćinstvima. Uprkos tome, očekuje se da će britanska domaćinstva do početka oktobra svjedočiti rastu cijena energije i plina od 80%, a to je dodatak porastu od 57% u prvim mjesecima ove godine.

Ali poduzetnici općenito plaćaju punu cijenu energije. Zbog toga će mnoge kompanije bankrotirati. Početni znakovi ovog fenomena mogu se zapaziti u područjima kao što su tvornice za taljenje aluminija, koje su smanjile ili potpuno zaustavile svoju proizvodnju. Obim proizvodnje aluminija u Evropi je oko četiri i po miliona tona godišnje. Od 2021. godine do danas oko milion tona ovog obima je stavljeno izvan pogona, a još pola miliona tona je ugroženo. Radionice za proizvodnju amonijaka koji se koristi za proizvodnju hemijskih gnojiva, također su u opasnosti zbog porasta cijena energije, pri čemu je nekoliko pogona u Poljskoj, Italiji, Mađarskoj i Norveškoj zatvoreno. Ove štete nastaju brzo, ali potrebno je mnogo vremena da se otklone.

U teoriji, Evropa bi mogla ograničiti ili subvencionirati cijene. Ali visoka cijena sama po sebi je svojevrsni mehanizam racionalnog trošenja. Cijene subvencija promijenit će samo način racioniranja. Povremeni prekid struje, smanjenje napona? Kojim kućama ili poduzetnicima će se dati veći prioritet, a koji će biti žrtvovani? Osim pada vrijednosti eura u odnosu na dolar, cijena nafte posljednjih mjeseci nije u većoj mjeri pritiskala Evropu. Ali i ovdje se situacija može pogoršati; premda nije tako loša kao situacija s plinom i strujom. Mnogi stručnjaci smatraju da je smanjenje potražnje za naftom u Kini jedan od važnih faktora koji uravnotežuju cijenu nafte. Najprije zbog četverodnevnog karantina vezanog uz Covid-19, a potom i zbog ekstremnog toplotnog vala. Ako se potrošnja nafte u Kini ponovno poveća, cijene nafte će također porasti. Čak i ako se to ne dogodi, Saudijci su zaprijetili da će smanjiti proizvodnju nafte.

Ozbiljan nedostatak demokratije u Evropi praćen tendencijom Evropljana u odnosu na Amerikance da izvedu proteste na ulice znači da ćemo se suočiti s uličnim protestima sindikata i potrošača. Pogotovo jer vidimo da industrijski sindikati već sada planiraju proteste u mjestima poput Britanije.

Činjenica je da se prekid dotoka energije iz Rusije u Evropu ne može nadoknaditi finansijskim sredstvima. Državna intervencija može samo smanjiti bol na marginama. Energetski problem vezan je za područje realne ekonomije i može se riješiti samo uz pomoć realne ekonomije. To znači da treba ili obnoviti veći dio toka energije iz Rusije u Evropu ili osigurati druge izvore energije. Svi vrlo dobro znamo kako ide projekat pronalaska alternativnih izvora energije. Belgijski premijer imao je smjelosti najaviti da će energetska kriza u Evropi potrajati deset godina.

Teorijski, Evropa može ići prema revitalizaciji svojih odnosa s Rusijom. Ali pravo vrijeme za tako nešto je prošlo. Problem nije samo u tome što je veliki broj evropskih političara, kao što su Ursula von der Leyen, Robert Habeck, otišao predaleko u smjeru antipatije prema Rusiji i ne mogu se povratiti. Čak i ukoliko u decembru ulicama Evrope potekne krv, te osobe neće lahko odustati od svojih stavova. Dvostruki problem je što je Evropa uništila mostove svog odnosa s Rusijom mimo sankcija. Prvo, Putin je više puta Evropljanima ponudio opciju korištenja plinovoda “Sjeverni tok 2”. Čak i s upola manjim kapacitetom, ovaj bi plinovod mogao zamijeniti “Sjeverni tok 1”.

Ali Putin je upozorio da ta opcija neće dugo ostati na stolu, jer će Rusija pronaći druge namjene za svoj plin. Ali to vrijeme je prošlo. Politički više nije moguće ni za Putina, koji među političkim liderima Rusije slovi kao najfleksibilniji, dopustiti Evropi korištenje “Sjevernog toka 2” (čak i ako on sam ima takvu želju). Kao prvo, mnogi Evropljani koji su preporučili korištenje “Sjevernog toka 2” učinili su to namjerno: samo da napune skladišta i onda da ne plate. Ujedno treba napomenuti da skladišta plina u Evropi imaju pomoćnu ulogu i ne mogu uskladištiti 5 potrebnih plinova za cijelu godinu. Stoga je stvaranje zaliha samo kratkoročno rješenje.

Sa stajališta Rusije, ponovno otvaranje “Sjevernog toka 2” značit će revitalizaciju ekonomskih odnosa s Evropom. Ali evropski kurs je da se Rusija treba prikloniti interesima Evropljana, a ne da se transakcije temelje na zajedničkim interesima. Drugo, očiti animozitet običnih evropskih građana prema Rusiji, koji se očitovao u otkazivanju programa ruskih umjetnika ili sportista, ili čak izvođenja djela Rusa, što je navelo mnoge Ruse na zaključak, da je najbolje riješiti se Evrope.

Treće, uprkos činjenici da gubitak ruskih energetskih resursa iz dana u dan postaje sve bolniji evropski dužnosnici su odlučni kazniti Rusiju, bez obzira na to što niti jedan dosadašnji udarac nije imao efekta. U toku su razgovori o provedbi sedmog paketa sankcija protiv Rusije, a istovremeno je u toku i plan da se ruskim građanima ozbiljno ograniči izdavanje schengenskih viza.

Čini se da je neizbježan kraj ovog puta sljedeći: mnoga će evropska poduzetništva bankrotirati, što će dovesti do nezaposlenosti, nevraćanja kredita, smanjenja državnih prihoda i pljenidbe. Imajući u vidu da vlade mogu misliti da su svojim programima pomoći oko pandemije covida-19 bili pretjerano široke ruke, pomoć koju će pružiti za ublažavanje energetske krize bit će nikakva i neće imati neki veći učinak. Konačno, ekonomska kontrakcija dovest će do finansijske krize, a ukoliko pad bude dovoljno brz, može izazvati potpuni gubitak povjerenja u institucije.

Čini se da Evropa zauzima kurs u pravcu lošijih ishoda, prije svega u sferi realne ekonomije, a potom i u području finansijske ekonomije. Čini se vrlo vjerovatno da će se ekonomska situacija u Evropi pogoršati prije nego što Rusija nametne svoje uslove Ukrajini ili zamrzne situaciju u sukobu slično onome što se dogodilo u korejskom ratu.

I završna napomena, teško je zamisliti da će Amerika (zbog) širokih veza koje ima s Evropom u bankarskom i nabavnom lancu, i Kina, koja će se suočiti s naglim padom potražnje jednog od svojih najvažnijih kupaca, biti u stanju ostati bezbjedne od posljedica ekonomske krize u Evropi.

izvor

Exit mobile version