ٍEkskluzivno: 4. novembar; Amerika – Iran

ٍEkskluzivno: 4. novembar; Amerika – Iran  – Osim što je 3. novembar 2020. bio dan održavanja američkih predsjedničkih izbora, on je istovremeno i podsjetnik na važan događaj u iransko-američkim odnosima.

HAFIZ HISAMOVIC

Događaj prije 40 godina, koji je ostavio značajnog traga u odnosima Irana i Amerike. Brojni stručnjaci vjeruju da je u tom događaju Iran bio pobjednik, a budući  američki pristupi Iranu posljedica su njihovog poraza od Irana  rezultatom 3:0 u toku tog važnog i historijskog događaja. Čak i ponovne i jednostrane sankcije koje je Trump uveo Iranu, kao i mnoge druge mjere, proizlaze iz osjećaja poniženja kojeg je velika Amerika okusila od Iranaca prije 40 godina.

Mjere Amerike protiv iranske nacije prije pobjede Islamske revolucije Irana, 1978. godine, i brojna miješanja u iranska
pitanja, koja su započela antinarodnim pučem 19. augusta 1953. godine,
nastavili su se do razdoblja nakon pobjede Islamske revolucije, koju je
predvodio imam Homeini. To nakon iranske islamske revolucije više nije bilo
prihvatljivo iranskom narodu.

Opće je poznato da su Amerikanci uoči pobjede
revolucije poslali generala Huysera u Iran, gdje je on radio na planu državnog
udara pod nazivom „ kiretaža“, te je nastojao da od grupe vojnih snaga napravi
jednu pučističku jedinicu, i rekao kako je moguće da u tom državnom udaru bude
ubijeno 10 hiljada stanovnika Teherana, ali da to nije velika cijena za spas od
jedne antiameričke revolucije.

U periodu prije 1379. solarne godine (2000.god) ponekad su se u Latinskoj Americi i Aziji, te ponekad u Africi odvijale
akcije protiv američkih ambasada i diplomatskih misija, ali su ih uvijek
provodile ograničene skupine koje su koristile oružane metode, i nisu imale
nikakvu poziciju među svojim narodom ili vladom; nekad su to bile ljevičarske,
a ponekad nacionalističke skupine u zemlji koje su, koristeći oružje, prijetile
američkoj ambasadi ili diplomatskim misijama.  Ekskluzivno

Razlika između zauzimanja američke ambasade u Teheranu 4. novembra 1979. i prethodnih događaja bila je u tome što to nije bila oružana akcija i što su mladi, posebno „Motalebegaran“ krenuli da se, na temelju pravednog ideala,
suprotstave zavjerama koje su Amerikanci provodili protiv njihove nacije. To je
bila milionska masa, a ne jedna oružana grupa. S druge strane, u Iranu je
postojalo jedinstvo i integritet na razini vlasti i naroda u odobravanju studenata
muslimana koji su slijedili Imamovu liniju, i za razliku od prethodnih
slučajeva protiv Amerike, koji su se odvijali u drugim zemljama, ova nacionalna
akcija Iranaca odvijala se na dvije razine, i na razini vlasti, i na razini
naroda. Zbog toga su se Amerikanci u rješavanju tog pitanja suočili s brojnim poteškoćama.

Ovoga puta se jedna nacija našla uz ovaj slučaj i zbog toga Amerikanci nisu mogli koristiti
vladine poluge; stoga su bili prisiljeni poduzeti vojnu akciju 24. aprila 1980,
otprilike šest mjeseci nakon zauzimanja „špijunskog gnijezda“, koja opet na
kraju nije dala rezultata. Operacija „Orlova kandža“ u Iranu, poznata i kao
„operacija Tabas“, ime je vojne akcije koju su provele Delta snage vojske
Sjedinjenih Američkih Država s ciljem oslobađanja Amerikanaca koji su se
nalazili u ambasadi Sjedinjenih Država u Teheranu. Američko pribjegavanje vrlo
nasilnim mjerama ne samo da nije pomoglo da se problem riješi u njihovu korist,
već su Amerikanci na kraju bili prisiljeni da se okrenu pregovorima, i tako je
došlo do pregovora. Ekskluzivno

Nakon toga su na istoj osnovi formirani Alžirski pregovori, i na koncu su Amerikaci,
prihvaćajući niz obaveza i dajući niz obećanja, koje su, kao uvijek, pogazili,
potpisali papire koji su sadržavali njihove obaveze i uspjeli da, nakon 444
dana, oslobode te taoce, odnosno, u pravom smislu riječi, svoje špijune.
Amerikanci su na kraju bili prisiljeni da daju poen kako bi mogli povesti svoje
špijune, i na koncu nisu uspjeli preuzeti svoju ambasadu i uspostaviti
diplomatske odnose s Iranom, što je bila rijetka pojava. Ekskluzivno

Iranci vjeruju da, ako ne bi bilo zauzimanja američke ambasade, Amerikanci bi nastavili isti
odnos prema Iranu kakav su započeli od konferencije u Guadeloupi i afere Eisenhower, s tom razlikom što bi Sjedinjene Države tim antiiranskim
akcijama lakše zapovijedale putem svoje ambasade. Prema tome, zatvaranjem
američke ambasade, stožer američke zavjere se udaljio od Teherana, te je njegov
utjecaj postao ograničen, i tako su buduće zavjere Amerike, pošto više nisu
imali ambasadu u Teheranu i nisu mogli izbliza upravljati zavjerama, doživjele
poraz. Ekskluzivno

Sada, nakon 40 godina, oči su uprte u izbore 3. novembra,
i iako ne postoji nada u promjenu temeljnog pristupa američkih predsjedničkih
kandidata prema Iranu, poraz Trumpa značio bi još jednu potpunu pobjedu u
korist Irana. Jer, Iran koji se trebao, uz „majku sankcija“, raspasti za
nekoliko mjeseci, i dalje stoji postojano, no uzročnik sankcija više neće biti
na vlasti. Ako Trump izgubi na izborima, može se reći da je Iran pobijedio s 3
prema 0,  ali ako pobijedi Trump, Iran i  Amerika su izjednačeni, jer su oboje odolijevali do 90. minute, i nisu dobili
gol. Ekskluzivno

Ekskluzivno balkantimes