Domaća i strana politička kolotečina - Balkan Times

Domaća i strana politička kolotečina

U Zagrebu je, na Trgu bana Jelačića, održan interesantan skup. Gomila je muškaraca, klečeći molila. Normalno je da ljudi idu klečeći prema marijanskom svetištu u Mariji Bistrici ili u Međugorju (BiH) uoči Vele Gospe (15. 08. svake godine). Ljudi tako iskazuju svoj doživljaj vjere. Muškarci i žene. No, što je ovo bilo? Zašto to rade?

Domaća i strana politička kolotečina – TRG, nekada Trg republike, danas Trg bana Josipa Jelačića, u narodu Jelačić plac ili Trg, još prije Harmica, hrvatska je agora, glavno gradsko, a i svehrvatsko okupljalište. Svaka generacija Zagrepčana ga ima zapisanog u svom osobnom kodu, svojevrsnoj duhovnoj mapi. Moja generacija se okupljala kod knjižare Znanje, moja djeca kod sata ili kod Bana, moj je otac svakodnevno prelazio Trg gore-dole kako mi je sam pričao. Nedjeljom prije podne na Trgu možete naći neformalne zavičajne klubove raznih došljaka u Zagreb. Grad ih prima sve. Bio sam kada je Prljavo kazalište sviralo Ružu hrvatsku prije rata, u prolazu sam vidio satniju HOS-a kako se postrojava pored kipa bana Jelačića prije odlaska na bojište, bio sam i na raznim dočecima Novih godina, jednom su me, dok sam dolazio iz Jurišićeve ulice, snimili i za reklamu Karlovačkog piva. Svašta se događa na Trgu. Znao sam ići u proljeće da se sunčam. Sjediš, tramvaji i ljudi prolaze dok upijam zrake proljetnog sunca. Trg prima sve. No, ta hrvatska agora još nije doživjela manifestaciju poput ove. Vjerovatno je Željka Markić i ekipa iz Opus dei, pomislio sam. Nema tko drugi biti.

Kao što je Bosna Zemlja džamija, tako je Hrvatska Zemlja crkava. Hrvatistan, Horvatorsag neupitno je katolička zemlja. Otkad znam za sebe, u Zagrebu je crkva zvonjavom označavala početak novog dana i vrijeme da ustajem i idem u školu. U Zagrebu zvono sa crkve, a u Sarajevu ezan sa munare najavljivali su novi dan. Priznajem, više sam volio ezan nego zvono, jer zvono je označavalo vrijeme za ustajanje i polazak u školu, a ezan na sabah vrijeme kada je did Asim išao po somune na Markale. No, to je osobno sjećanje. Zvono i ezan nam pokazuju i nešto drugo. Koliko je religija prisutna u našim životima a da toga nismo niti svjesni. Zvona su me budila u Beču i Dublinu, ezan u Istanbulu i Teheranu. I sve mi je to normalno.
No klečanje i moljenje krunice na Trgu me iznenadilo. Prvi put u životu. A za pedeset godina mislio sam kako sam prošao i života i svijeta. Ipak ostalo je pitanje čemu to?

Kroz povijest se uvriježilo da se u središtu grada odvija javni život, dok na rubu grada žive razne alternativne i manjinske skupine. Ako tražite babe vračare, kostolomce, homoseksualce, Rome… svi oni  žive na rubu grada. U Zagrebu je i džamija izvorno sagrađena na rubu grada, dapače na smetljištu. Trudom muslimana smetljište je raščišćeno i to je danas cvijetnjak, voćnjak a pomalo i šuma zbog zasađenih stabala koja su narasla. Musliman treba živjeti okružen vodom i zelenilom. U slučaju zagrebačke džamije, ta je preporuka trudom muslimana našla svoje ostvarenje. Širenjem Zagreba džamija je sa periferije došla u širi centar Zagreba a da se nije makla s mjesta. Romska naselja poput Kozari boka i Kozari puteva koja su bila na rubu, na periferiji grada, takođe su se pomakla prema centru.

U današnjem svijetu sve nekada marginalne skupine pomjeraju se prema centru. Tako je Zagreb doživio i Paradu ponosa. U početku skandalozna, danas je gay parada dio rituala gradskog središta. Homići paradiraju jedan dan, neko drugi paradira neki drugi dan, ko će ih sve pratiti? Kroz kalendarsku godinu svako ima neki svoj dan. Prvi je bio Dan žena, pa je došao Majčin dan, pa Dan očeva, pa dan ovih, dan onih, ima i dan kućnih ljubimaca. Teško je to sve pratiti. Valjda i katolici imaju svoj dan, dan kad su muškarci molili krunicu na Trgu.

A u Bosni je bio dan izbora. U drugim zemljama rezultati izbora ekspresno se objavljuju, valjda zato što je riječ o ozbiljnim državama. Pobjeda na izborima znači osvajanje vlasti, sticanje ozbiljnih prihoda, moć upravljanja i odlučivanja. U Bosni izgleda ne. Konačnih rezultata izbora još nema. Znamo kako je Denis pobijedio Bakira, no na državnom je nivou i dalje vodeća SDA koja je osvojila mandata kao nikada prije. U hrvatskom je korpusu pobijedio Željko Komšić, ali u parlamentu se izgleda ništa ne može učiniti bez HDZ. Kod Srba je pobijedila Željka Cvijanović, Dodikova nasljednica na državnom nivou, a on je izgleda pobijedio na nivou RS-a. Kažem izgleda jer je prema nekim izvorima pobijedila njegova protivnica, a Baja je preko noći dobio hrpu naknadno prebrojanih glasova tako da je njena nedostižna prednost poništena. U dijaspori je kažu Vojin Mijatović dobio više glasova od Bakira. Kakve veze to ima ne znam, jer se nisu natjecali za istu poziciju. Uglavnom svi su pobijedili. Stanje redovno.

A u Hrvatskoj? Zagreb koji se još oporavlja od šoka izazvanog boravkom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana doživio je novi šok. U Zagrebu je boravila predsjednica Zastupničkog doma američkog parlamenta Nancy Pellosi na skupu zemalja NATO i EU posvećenom rusko–ukrajinskom ratu, Prvom parlamentarnom sastanku Međunarodne krimske platforme. Prvi efekti skupa su očekivani. Zagreb je doživio još jedan prometni kolaps, a hrvatski predsjednik Zoran Milanović je u svom stilu ponovo ispao, u nedostatku boljih riječi, teška panjina. Prometni je kolaps uobičajena zagrebačka rutina, zbog dolazaka raznih međunarodnih uglednika i kojekakvih manifestacija. Sada i dobrodošao. Naime nedavni je dolazak turskog predsjednika Erdoğana zbog otvorenja džamije u Sisku oživio kojekakve hrvatske traume vezane za Turke, Tursku i prošlost. No, Zagrepčani se nisu pravo ni snašli, a već ih je snašao desant uglednika EU i SAD na zagrebački centar. Nisu se stigli kao Srbi okupiti uz gusle i logorsku vatru i naricati zbog gubitka bitke prije 600 godina, a već su se morali suočiti sa stvarnim problemima XXI stoljeća. A problema ima. I tu su da se rješavaju.

Krimska platforma koja se sastala u Zagrebu i izazvala prometne gužve predstavlja dugo očekivani odgovor EU i SAD-a na rusku invaziju Ukrajine. Analitičari prigovaraju. EU i NATO su trebali reagirati još kada je ruska vojska ušla u Gruziju. Ali nisu. Trebali su reagirati prilikom ruskog zauzimanja Krima. Ali nisu. Prošlo je šest mjeseci ruske invazije na Ukrajinu prije odlučnijeg zapadnog političkog odgovora. Sve izgleda kao kakofonija različitih glasova kojima treba puno vremena da se usaglase. Protiv smo invazije, no kako ćemo bez ruskih sirovina? Surova ekonomska računica kaže kako su profitirale SAD-e. Umjesto jeftinog ruskog plina i nafte, te ukrajinskog žita, Evropa će uvoziti isto to iz SAD-a, ali skuplje. Henry Kissinger predlaže mir po cijenu priznavanja rezultata agresije, rat je previše skup za sve. Ukrajinski predsjednik Zelensky sa svojom smb majicom povlači se sa naslovnica portala. Ispada medijski dosadan u borbi za odbranu svoje zemlje od agresije. Iran i Turska predlažu mirovna rješenja, Arapi se bogate na skupoj nafti. Za Palestinu i Jemen odavno nikog nije briga. Brojni svjetski saveznici Zapada stidljivo ističu kako Ukrajina i rat u njoj nisu njihov problem. Kina profitira uvozom ruskih sirovina po dampinškoj cijeni i razvitkom svoje visoke tehnologije. Hoće li oni razviti prvi održivu fuziju? Fuzijski reaktor? Fuzijski motor? Nakon uspostave svoje svemirske postaje hoće li se oni spustiti na Mjesec? Kako će svijet reagirati ako se kineska zastava prva zavihori na Marsu?

Polako ulazimo u tamni dio godine. Uskoro nam se ponovo mijenja vrijeme na satu dok ulazimo u zimsko računanje vremena. Dolazi nam Noć vještica, Dan mrtvih ne bi se puno čudio niti da Harry Pottera ugledam na nebu kako leti na metli.

izvor

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.