Alijansa SAD-a protiv Kine Američki predsjednici - Balkan Times

Alijansa SAD-a protiv Kine

Na samitu G7 predsjednik SAD-a Joe Biden želi Evropu uvući u alijansu protiv Kine. Protiv toga mora se, prije svih, braniti Njemačka da bi zaštitila svoje gospodarske interese.

Alijansa SAD-a protiv Kine- Američki predsjednici vole globus dijeliti na Dobro i Zlo. George W. Bush govorio je o “osovini zla” koja se prostire od Irana do Sjeverne Koreje. Za Donalda Trumpa stajala je “America First“ više ili manje protiv ostatka svijeta ako možda izuzmemo Brazil, njegovog prijatelja po shvatanju, Jaira Bolsonara.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

I zato nije veliko iznenađenje da je i Joe Biden poslao jasnu poruku, kada se spremao na put na Samit sedam zapadnjačkih industrijskih država ovoga vikenda u Cornwallu. ”Tržišno-gospodarske demokratije moraju uspostaviti pravila za 21. stoljeće“, zahtijevao je on, a ne „Kina ili neko drugi“. Time je bilo jasno kako novi predsjednik SAD-a vidi svijet: kao pozornicu velikog sistemskog natjecanja između ujedinjenog Zapada i autokratske Narodne republike.

Sa evropskog stajališta to je sada ipak napredak jer najmoćniji čovjek svijeta gleda na Evropljane kao na prijatelje, a ne protivnike kao Trump. Ali ipak Nijemci i drugi Evropljani ne bi trebali dopustiti da budu uvučeni u gospodarski rat, u kome imaju malo šta dobiti ali mogu mnogo izgubiti. Evropa i SAD imaju zajedničke vrijednosti – ali kad se radi o Kini veoma različite interese.

SAD govore dva jezika

Trgovinski bilans SAD-a sa Kinom iskazuje ogroman deficit a Evropljani, prije svega Nijemci, su nasuprot tomu u plusu. Amerikanci posmatraju Narodnu Republiku Kinu kao vojnog i tehnološkog rivala, a za Evropljane je Kina rastuće tržište na kome njihovi automobilski, hemijski i koncerni mašinogradnje prave izvanredne poslove. U fazi poslije korone više nego ikada. Ko sa aspekta ovih podataka želi ekonomski izolirati Peking, kao što to namjeravaju neki u SAD-u, otvara prostor za trgovinski konflikt koga bi morali voditi prije svih Berlin i Brisel.

Na tome Evropljani ne mogu imati nikakav interes, pogotovo što Amerikanci po pitanju Kine često govore sa dva jezika. Dok je u Vašingtonu u opticaju riječ „odvajanje“, Wall Street čak ne može dovoljno brzo doći u ovisnost od Pekinga. Od Citibanka do imovinskog giganta Blackrock, američka finansijska industrija investira upravo u velikom stilu u Narodnu Republiku Kinu da bi profitirala od poslova sa ambicioznim kineskim srednjim slojem. Kada su Evropljani nedavno u jednom investicionom ugovoru sa Pekingom htjeli osigurati slične dobre uslove, ljutnja u Vašingtonu bila je velika. Tako se mora raditi ako se u Evropi hoće stvoriti utisak da se SAD-u ne radi o demokratiji i vladavini prava nego o vlastitim poslovima.

Naravno da bi SAD i Evropa trebale povezati svoje snage da bi se suprotstavile rastućem utjecaju Pekinga. Međutim, za to bi Zapad morao razviti ofanzivnu strategiju koja ne počiva na odvajanju i trgovinskim preprekama nego na gospodarskoj nadmoćnosti. Ali to ne ide glatko a krivica za to ne leži samo kod Evropljana.

Ništa ne bi jače utjecalo na ekonomske odnose na globusu od jednog ambicioniranog transatlanskog trgovinskog ugovora. Međutim razgovori o tome propali su već pod Obamom, a Biden je stavio do znanja da on neće startovati novi pokušaj. Umjesto toga on obećava industriji SAD-a sveobuhvatnu zaštitu od inostrane konkurencije pa i od one iz Njemačke ili Francuske. Na snazi ostaju Trumpove carine za evropski uvoz čelika i aluminija, a i na drugim poljima ne napreduju pokušaji za jaču gospodarsku kooperaciju Zapada.

Govori se o tehnološkoj alijansi između EU i SAD-a; pritom se Vašington i Brisel trenutno ne mogu dogovoriti ni na standardima za elektronsku razmjenu podataka. Zaštita klime važi na obje strane Atlantika kao prioritet. Međutim, ako se radi o tome da se nađu prava pravila u borbi protiv zagrijavanja zemaljske kugle vladajući predlažu znatno različite puteve. Dok Vašington želi subvencionirati obnovljive energije, EU forsira rastuće CO2 cijene: Dvije strategije, za koje stručnjaci kažu, da se teško mogu usaglasiti. Američki predsjednici 

Zajednička agenda za zapadnjački označeno svjetsko gospodarstvo

Najtežu vagu ima međutim to da Zapad prepušta Kini svjetsku trgovinu. Dok Peking u gospodarski rastućoj Aziji osniva nove moćne gospodarske blokove, SAD su se povukle iz odgovarajućih pregovora a i Biden ne želi da na tome nešto mijenja. Evropa je izdogovarala ugovor o slobodnoj trgovini sa južnoameričkim Mercosur zemljama ali ne želi ga potpisati zbog nekih ekoloških primjedbi. Tako Zapad prepušta Kini prostor da već godinama širi svoj utjecaj u Aziji kao i u Južnoj Americi. Američki predsjednici 

Žele li se države G7 tome oduprijeti moraju razviti zajedničku agendu za zapadnjački označeno svjetsko gospodarstvo: evropsko – američki standardi za buduće tehnologije kao što su umjetna inteligencija i digitalne veze te jedinstvena pravila za borbu protiv efekta staklenika. Američki predsjednici 

Takvi projekti bi mogli utjecaj Kine jače potisnuti nego svaka nova sankcija protiv pekinškog vođstva ili dalji tehnološki bojkot protiv kineskih državnih koncerna. Ko poziva na konflikt između Dobra i Zla trebao bi paziti na dvije stvari. On mora tražiti prave saveznike – i imati dobar borbeni plan.

(Stavovi iznešeni u tekstu ne predstavljaju nužno stavove BalkanTimes)

You might also like
Leave A Reply

Your email address will not be published.

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.

I agree to these terms.